Dok je većina roditelja uglavnom nervozna što su škole širom sveta zatvorene i nemaju više slobodnih par sati za sebe, mnogi su zaboravili na prosvetne radnike koji su se takođe našli u neprijatnom položaju jer ne rade i imaju svoje razloge da budu uznemireni.
U svakom radu prvačića toliko je ljepote i odgovornosti da nemam riječi kojima bih mogla iskazati emocije koje me preplave dok pregledam njihove domaće zadatke koji redovno stižu na moju i-mejl adresu, a fotografije njihovih osmijeha dok ispred malih ekrana prate nastavu potvrda su da smo na dobrom putu.
Danas sam otišla po ćerku u školu.
Dok sam je čekala, nehotice sam čula razgovor majke jedne devojčice sa učiteljicom.
Kada želi da sazna nešto o detetu, prosvetni radnik i psiholog mu da papir i olovku da nešto samo nacrta. Po crtežu, vidimo stanje u detetovoj glavi.
Šta vaša djeca žele da budu kad porastu? Da li im kažete da je sramota biti zidar, stolar, obućar….?
Rađamo li samo doktore nauka, profesore, ministre…..?
Maida Salkić je učiteljica u Osnovnoj školi “Cazin II” u Cazinu, a njeno odjeljenje (četvrti razred) nam je svima održalo lekciju iz ljudskosti.
Prekrasno pismo koje je objavila jedna učiteljica podsjetiće svakog roditelja zbog čega je zapravo važno ovo praznično vrijeme.
Kaže se da majku i oca ne možeš da biraš i da su to najvažnije figure u životu svakog čoveka. Malo je tako snažnih uzora kao što su roditelji. Učiteljica je jedna od njih.
“I čistačica, i spremačica, i klozetarka, i domaćica… Koju će još funkciju da mi dodele?!” Ova čuvena izjava ovekovečila je lik Riske iz Srećnih ljudi, a rečenica kao da prkosi vremenu i uzrastu.
Željana Radojičić Lukić, učiteljica u školi “Milan Rakić” u Banji Vrujci, u srbijanskoj opštini Mionica, zagovornica je učenja pod otvorenim nebom.
