I rekoše mi važno: “Imamo tajnu”.
Ali ne smiješ da imaš tajni pred sobom. Priznaj, ako treba stani pred ogledalo i reci šta voliš, šta ne možeš, na šta si spreman, a na šta nikada ne pristaješ.
Moja priča o tajnama počela je 1984. godine pod vrelim motstarskim suncem kada sam čula dječake koji nešto kriju. I rekoše mi važno: “Imamo tajnu”. A ja kao svaka radoznala dječija dosada nisam odustajala dok nisam saznala šta kriju. Sve je bilo prostije od pasulja, mada je zapravo bila istina da su pojeli kutiju zabranjenog sladoleda iz frižidera.
Tako sam naučila svoju prvu lekciju da nismo svi isti i da ne očekujem mnogo od nekih ljudi. S vremena na vrijeme nije se loše prisjetiti ova dva pravila. Tajne su bile sve kutije koje su mama i tetka krile u danima zimskih praznika pa smo iz njih na kraju vadili igračke, slatkiše, odjeću. Tako su tajanstveni paketići dobijali jednostavna objašnjenja, a mi djeca postajali smo za stepenicu bliži svijetu odraslih. Sada smo sa svakom novogodišnjom jelkom za korak prisniji sa generacijom koja mnogo brine i radi, a malo spava i odmara.
Tako sam naučila svoju prvu lekciju da nismo svi isti i da ne očekujem mnogo od nekih ljudi. S vremena na vrijeme nije se loše prisjetiti ova dva pravila.
Tajnovit je bio i tatin povratak iz Iraka, kada se vratio dan ranije nego što smo ga očekivali, a ja ga nisam prepoznala jer sam imala samo tri i po godine. Koliko je tek bilo misterije u vezi sa rođenjem moje sestre koja je došla kao poklon za moj peti rođendan. Na kraju, kad su je donijeli iz bolnice bila je obična beba sa neobično velikim obrazima.
Ništa manje tajanstven nije bio ni mamin veliki stomak koji je kao modni dodatak nosila cijelo ljeto koje je mirisalo na ribu sa rostilja i polazak u prvi razred. Kao i obično, rješenje je stiglo u obliku nove bebe – mog brata.
Kada sam sa Anom, Nevenom i Suzanom pokušala da napravim tajnu avanturu u staroj kući, uz pokušaj da zapalimo kubanske cigarete dobila sam prvu pedagošku lekciju iz kuće. Našim roditeljima nije bilo jasno, a i meni je i do sada nepozanica kako su četiri djevojčice došle na ideju da prave haos. Iskreno, htjele smo da budemo tajanstvene i zanimljive, ali kada je Anina baba ušla, svaka od nas je svoju cigaretu bacila u jedan ugao sobe.
Još jedna lekcija – nije svaka ideja koja ti padne na pamet dobra za pratkičnu primjenu.
Nisu me poštedjele ni tajne ljubavi, mada ni izdaleka nisu bile bajkovite kao romani, filmovi i serije sa sličnim naslovima. Glupo ti da kažeš da si zaljubljena u nekoga jer u startu misliš da nemaš šanse pa se ućutiš i patiš. Poznata vam je sigurno i ona pogrešna osoba koja je kratko boravila u vašem životu i za to zna samo jedna prijateljica koja je, srećom emigrirala, pa nema ko da vas podsjeća na to.
Tu su i sve priče koje slušaš od prijatelja i kriješ u najdubljim džepovima sjećanja jer niko ne smije da sazna za to. Nekada su to lijepe stvari, nove ljubavi, odluka o preseljenju, novom poslu, ali šta sa ružnim detaljima poput muž ili žena me vara, imala sam spontani pobačaj, ne mogu da ostanem trudna, bolestan sam.
Bilo kako bilo, tajna ostane tajna i ne bi trebalo da je otkrivaš ako si je već čuo u povjerenju. Ako si je povjerio, a drugi je otkrili, zaboljeće te i nećeš imati želju da ponovo nešto dijeliš sa tom osobom.
Poznata vam je sigurno i ona pogrešna osoba koja je kratko boravila u vašem životu i za to zna samo jedna prijateljica koja je, srećom emigrirala, pa nema ko da vas podsjeća na to.
Ono što je najbitnije, ne smiješ da imaš tajni pred sobom. Jer to je najbolji put koji će ti otvoriti cijelu Pandorinu kutiju. Uvjerila sam se na mnogim primjerima, nekada i na ličnom. Priznaj, ako treba stani pred ogledalo i reci šta voliš, šta ne možeš, na šta si spreman, a na šta nikada ne pristaješ.
To šta će komšiluk reći najmanje je bitno, iako nekada i takve priče znaju da te skupo koštaju.
I da završimo – šta je je život bez malih, bezazlenih tajni, onih koje vam ponekad nacrtaju najljepši osmijeh i ne znate šta biste bez njih.
Izvor: Povezivanje
