Želja da rade ono što vole i za šta su se školovale odvela je pet magistrica psihologije do toga da pokrenu Psihološki centar „Sense“ u Banjaluci. Kako ističu, tokom upuštanja u preduzetničke vode sve su bile nezaposlene, ali ne i besposlene.
Ana Šatara, Jovana Džever, Romana Zulić, Suzana Vujadinović i Ivana Babić su djevojke koje su riješile da ne čekaju na posao već da ga same stvore. Iako postoji tek nekoliko mjeseci, Psihološki centar „Sense“ do sada je sa Fondacijom Mozaik realizovao projekat “Mentalni trening”, kome je cilj bio pružanje psihološke podrške sportistima sa invaliditetom.
“Iskustvo prije pokretanja Centra našeg tima je poprilično bogato i raznoliko. Od odrađenog pripravničkog staža u zdravstvenim ustanovama i centrima za mentalno zdravlje, preko osnovnih škola pa do NVO sektora. Pored stručnog rada i usavršavanja, imamo i izuzetno veliki broj volonterskih sati u vidu rada kako sa djecom, tako i sa odraslima”, govori Jovana Džever u razgovoru za magazin Lola.
Sve su magistrice psihologije, ali tu njihovo usavršavanje i učenje nije stalo. Dvije djevojke su završile edukaciju iz „Play terapije“ i time stekle dodatne kvalifikacije za rad sa djecom, dok su ostale tri članice tima trenutno na dodatnoj edukaciji iz Kognitivno-bihejvioralne psihoterapije i usmjerene su na rad sa odraslima.
„Što se tiče usluga koje pružamo, sa djecom se radi od emocionalnih do ponašajnih problema, problema u komunikaciji, socijalne integracije, hiperaktivnosti do traumatizacije i adaptacije za razvod roditelja ili gubitka bliskih osoba. Sa odraslima se u zavisnosti problema radi na tretiranju anksioznosti, napada panike, OKP-a, depresije, teškoća u učenju kao i unaprijeđenju određenih sposobnosti i unaprijeđenja samog kvaliteta života“, navodi Džever, te dodaje da njihov rad nagleda supervizor koji im daje povratne informacije, savjete i uputstva.
Opseg problema zbog kojih ljudi dolaze na terapije je prilično širok, a Jovana preporučuje da se sa seansama krene kada se ne osjećate udobno u svojoj koži.
„Mislim da bi neko trebao da krene na psihoterapiju onda kada ga nešto nešto muči, žulja, boli, pecka, kad nešto ne može da trpi, kad mu smeta to nešto, guši ga… Jednostavno kad želi nešto da mijenja, a ne zna kako. Nekad zna šta konkretno, nekad ni to ne zna, ali i to je u redu. Psihoterapeut je tu da uz saradnju klijenta radi u pravcu rješavanja određenih problema, odnosno da bude kompas“, govori nam ona, te dodaje da psiholozima ne moramo ići samo kada imamo problem, već i kada želimo unaprijediti određene aspekte naše ličnosti – da razvijemo samopouzdanje, poboljšamo komunikaciju, zavolimo sebe i slično.
Potrebno je naglasiti da razgovor sa psihoterapeutom nije poput prijateljskog razgovora u kojem ćete se ispričati, isplakati i otići kući sa osjećajem olakšanja. On je tu da vas sasluša, empatično i bez osuđivanja, ali i da vas navede da radite na sebi.
„Proces psihoterapije podrazumijeva i aktivno učešće klijenata. Nije dovoljno da neko samo redovno dolazi na seanse, potrebno je da se lično aktivira u rješavanju svojih problema uz pomoć savjeta koje daje psihoterapeut. Da bi se problemi prevazišli potrebno je usvajanje efikasnih strategija za njihovo rješavanje i to je ono čemu nas psihoterapija uči“, pojašnjava nam Jovana ovaj proces.
I terapeuti imaju svog terapeuta, što je ustvari imperativ za njihov rad. Sam proces edukacije i dolaska do zvanja psihoterapeuta zahtijeva najmanje dvije godine aktivnog rada na sebi, rješavanja svojih problema i razvijanja vještina, jer svi psihoterapeuti moraju prvo biti klijenti pa tek onda psihoterapeuti.
„Kasnije, tokom rada sa klijentima, imamo obavezne grupne i individualne supervizije na kojima iznosimo svoja zapažanja, dileme, tražimo savjete i slično. Jednostavno, tu smo jedni za druge, a sve u cilju kako zaštite mentalnog zdravlja samih psihoterapeuta, tako i zbog unaprijeđenje procesa i kvaliteta rada“, govori nam Jovana.
Rad ovih djevojaka možete pratiti putem Facebook stranice Psihološki centar „Sense“, gdje su navedeni i njihovi kontakti. Centar je smješten u naselju Obilićevo u Banjaluci, u ulici Brace Potkonjaka 15a. Ukoliko vam je potreban razgovor sa psihologom i smatrate da vam one mogu pomoći da riješite svoje probleme, možete ih kontaktirati i putem maila psihološ[email protected].
