Zdravo, žene.
Zdravo, Klare Cetkin. Srećan vam praznik, sa sedmodnevnim kašnjenjem.
Izvinjavam se na kašnjenju, ali to je tako muški, to da se hiljadu puta izvinjava zbog iste stvari i uporno je ponavlja. Vi ćete prihvatiti to izvinjenje, jer je to tako ženski, da hiljaditi put praštate istu stvar.
Jeste li proslavile 8. mart kako dolikuje? Neka ste, valja se.
Izašle sa firmom, namigivale na pjevača u kafani? Neka ste, valja se i to, osmi mart sa firmom je naš “girls gone wild”.
Jeste li dobile buket od muža/momka, iako ste se dogovirili da je taj praznik glupost i samo još jedan način za izvlačenje para od poštenog svijeta? Neka ste, niko me neće ubijediti da postoji žena kojoj nije nimalo krivo kada sve druge na ulici nose makar ružu u celofanu, a ona praznih šaka.
Prošao je 8. mart, prošle su i (dobrom bogu hvala) i šale sa “kitama cvijeća” i “kuranfilima”, prošla je prijeko potrebna rasprava na društvenim mrežama o tome kako je to sranje od praznika, kako vas treba biti sramota žena koje su se izborile za ono što ste danas.
Prošlo je. Nego, daj da mi vidimo šta ćemo sa ostalih 364 dana u godini. Da udarimo neki rezime. Valja se.
Šta ima kod kuće?
Ok, muž je oprao sudove prošle srijede, izveo vas na/napravio ručak. Ali recite mi iskreno – ko je od vas dvoje usisavao za vikend? Kako dijelite kućne poslove? Da li on dođe sa posla, izuje se na sred hodnika i pravac za sto da se nahrani? Jeste li se izborile za ravnopravnost u korišćenju daljinskog?
Kako vas (mal)tretiraju mediji?
Sve medijske kuće su u današnji dan prošle sedmice u udarnim dnevnicima proslavljale ženu, feminizma su im bila puna usta. Rijetki su čak i podsjetili na to kakav je zapravo odnos prema ženi u čitavom svijetu, pa i kod nas. Znate ono, sječa klitorisa i slični jadi svakodnevnice?
Međutim, u pauzama tih vijesti su puštali reklame za uloške, deterdžente, šminku… Jeste li primjetile to – reklame koje su namijenjene ženama (prvo da označimo to kao retardiran koncept!) toliko ponižavaju svoju ciljanu i voljenu publiku, da je to nevjerovatno.
“Vidiš tamo onog ljepotana? Moram koristiti ovaj deterdžent kako bi želio da se ljubi sa mnom i oženi me.” To je reklama namijenjena ženama, in a nutshell, što kaže naš narod. O MAJKU TI GLUPU JEBEM. U nekom tekstu koji govori o ovoj temi, nekad davno sam pročitao sjajan podnaslov koji opisuje advertajzing danas – “histerične domaćice i kuleri pivopije”.
Ima li posla?
Javite li se na razgovor za posao ponekad? Da li vam je sugerisano da bi trebalo da radite i neke stvari u mraku, kako biste dobile taj posao? Gleda li poslodavac vas i muškog kolegu na isti način? Pitaju li njega kao i vas “planirate li porodicu”? Otkaz zbog trudnoće je, kažu mediji, ponovo u modi. I biće još dugo.
Institucije?
Ne znam za vas, ali ja bih se osjećao glupo kada bih bio izabran na neku poziciju samo zato što sam visok 1.90 m ili zato što sam žensko. Žene u našim vladama i skupštinama (mjesnim, lokalnim, kantonalnim, entitetskim i državnim) su tu zato što zakon kaže da mora postojati određeni procenat žena na izbornim listama i važnim pozicijama. Nije li to ponižavajuće? Šta znam, meni je odvratno.
Ne mogu više nabrajati, poentu shvatate. Samo hoću nešto da vam kažem…
Drage žene, manite se feminizma, ako je sve što znate od njega da vas zovu “borkinja” i “doktorica” umjesto “borac” i “doktor”. Zauzdajte svoja prava i postanite ravnopravne – ali prvo u svojoj kući.
Manite se nevladinih organizacija, marševa i parada ponosa. Manite se “džender centara” koji samo sisaju pare, budžetske i nebudžetske, i redovno se poseru na žene, feminizam i sve njegove postulate kada treba uzeti novac. Biznis ez južual.
Niko vas neće tretirati kao ravnopravne i niko vas neće poštovati, ako vi ne poštujete sebe. Budite prvo osobe, pa tek onda žene.
Valja se.
Danas je 15. mart. Na današnji dan prije 110 godina, žene su prvi put u istoriji izabrane u Parlament. U čast te slavne generacije žena, vrijeme je da napravite korak dalje.
