Biti sam. Nekima to predstavlja životni izazov u kojem uživaju, a drugima najgore moguće stanje. Međutim, postoji razlika između usamljenosti i samoće i moguće je izvući maksimum iz oba stanja. Naime, prema riječima edukatorice Ivane Vulić-Živković, samoću shvatamo kao sastavni dio savremenog života, koji može, mada ne mora, postati čovjekova šansa. Umjesto da se, dok su sami, koncentrišu na sebe, svoje potrebe i želje, ljudi su skloni da očajavaju.
Stoga često propuštaju mnoštvo prilika, koje se kriju upravo u trenucima kad smo sami. Često je najteža stvar introspekcija, jer smo skloniji posmatranju i djelovanju u smjeru drugih osoba. Pogled u sebe značio bi i samokritiku, a dobro znamo da smo rijetko objektivni.
Samoća je prilika da pronađete svoj mir.
ističe Vulić-Živković i dodaje: “Ljudi koji sami sa sobom provode kvalitetno vrijeme, mentalno su zdraviji, slušaju sebe, imaju veći osjećaj samopouzdanja i rijeđe obolijevaju. Samoća je šansa za dublje posvećivanje stvarima koje nas interesuju. Duboko unošenje u neki posao, čitanje, stapanje s prirodom, umjetnost i meditacija, bilo koji vid stvaranja, često zahtjevaju samoću.”.
Ne može se zamisliti nijedan iole kreativan čovek, da ne govorimo o značajnim umjetnicima i naučnicima, koji nije svjesno i namjerno tražio samoću, da bi u miru vodio neophodne i plodne dijaloge sa sobom. Tada pokušava da iz relativne udaljenosti objektivnije osmotri sebe i društvo i iznad svega, ostvari slobodnu komunikaciju svjesnog i nesvjesnog bića.
Nikola Tesla bio je zagovornik samoće, tokom stvaranja i rada. I sam je govorio:
Um je oštriji i napregnutiji u odvojenosti i neprekinutoj samoći. Za razmišljanje nije potrebna velika laboratorija. Originalnost cveta u samoći, slobodna od spoljašnih uticaja koji prete da obogalje kreativni um. Budite sami, to je tajna inovacije; budite sami, tada se ideje rađaju.
Velike ideje su nastale inicijativom individualaca. Tek kasnije su za njihov razvoj bili neophodni ostali članovi tima, grupe. Ali ono što ljudski um može u trenutku samoće, nemjerljivo je sa onim što može u društvu. Bitno je, međutim, shvatiti kako samoća ne treba značiti asocijalnost i povlačenje u sebe. Postoje trenuci u kojima su za naš život neophodni drugi ljudi, nekada od njih i ovisimo. Kao što postoje i oni u kojima je biti sam najveća privilegija. To treba da vas inspiriše.
Pedagogica i učiteljica Slavica Glamočak ističe: “Karakter se njeguje u grupi, gdje ne kažete ne smijem, nego neću, a talenat u samoći”. Kada se samoća shvati kao produktivno stanje, iz kojeg mogu nastati razne ideje, ljudi će manje patiti onda kada su sami. Čak i kada je tuga emocija koju proživljavate tada, iz nje se može izroditi nešto pozitivno, veliko i ohrabrujuće.
Ivo Andrić je bio usamljen čovjek. Iako aktivan u društvenom životu, bez obzira na svoju suprugu, bio je sam. Volio je stvarati u samoći i pisati o njoj. “Samoća je raskoš bogatih duhova”, jedna je od njegovih misli, koje otvaraju dijapazon mogućnosti, koje se pružaju upravo onda kada smo sami.
Jedan od najpoznatijih slikara, Leonardo da Vinci je većinu vremena proveo u samoći, sa svojim istraživanjima. Iako ljubazan i prijatan prema drugima, ovaj umjetnik je ostao zapamćen po svom unutrašnjem svijetu, koji je pomno izgrađivao u trenucima samoće. Veliki umovi su oduvijek trebali mnogo prostora za svoje ideje i selekciju misli, pa su upravo zato onda kada su sami, dostizali svoje maksimume.
Samoća kao izvor kreativnosti, podrazumijeva otvorenost prema sebi i svojim željama. Istovremeno i otvorenost i spremnost na saradnju, kritike, pohvale i reakcije drugih. Samostalno odlučivanje o svom životu, važan je segment djelovanja u trenucima samoće. Potrebno je vjerovati da vi sami možete mnogo toga i odvažiti se na korak naprijed u pogledu samostalnosti, samopouzdanja i spremnosti na rizik. Prihvatite samoću kao izazov i prepustite se istraživanju sebe i svojih mogućnosti.
