Krivi su jer se u toj promjeni života nakon što dođe dijete koja podrazumjeva 100%, tebi život promijeni 90%, a njemu 10%.
Krivi su jer idu na fudbal.
Krivi su jer gledaju fudbal.
Krivi su jer uvijek ima neki sport na televiziji.
Krivi su jer u kući imaš i m:tel i Eltu i Total (JER SK).
Krivi su jer nemaju PMS.
Krivi su jer ne znaju. Za spisak šta sve ne znaju, konsultujte najbolju prijateljicu.
Krivi su jer spavaju noću, dok ti sedmi put ustaješ.
Krivi su jer nikad neće saznati koliko porođaj boli.
Krivi su jer stignu i prehladu da odboluju kao da je tuberkoloza.
Krivi su jer im se spremanje obroka svodi na “A šta ćemo jesti danas?”
Krivi su jer se uvijek čini da manje brinu.
Krivi su jer su njima dlake fashion.
A ko je kriv što su nam oni za to krivi?
[nextpage]
Pa pobogu mi. Mi, njihove žene, partnerke, njihove čistačice, kuvarice, ljubavnice, odgajateljice sitne djece.
Mi smo krive.
Jer čekamo da nam pročitaju misli.
Jer nam je lakše reći da je kriv, nego vidjeti s njim što on ne bi to i to uradio.
Jer su nam živci toliko tanki, da nemamo strpljenja da neke stvari koje je nama priordna majka dodijelila rođenjem, naučimo i njih.
Jer ponekad izgubimo moć govora, jezik nam se zaveže, pa bi mi rekle da ne možemo, ali šta ako pomisli da sam ja neki slabić?
Jer se UVIJEK vodimo onom “Aj pusti to, ja ću” zato što nam je lakše (varka) da same (zamka) nego da ga pustimo da on to na svoj način. Bez obzira što to nije naš način.
Jer se držimo te imaginarne krune na glavi uvjerene da ako ponekad pokažemo koju slabost, tron će nam biti oduzet.
Jer svoje hobije mazohistički stavimo sa strane, na čekanje, dok obavimo sve to što zajednici treba, iako to niko nije deklarativno tražio od nas.
Jer nama ” vrijeme za sebe” prelako postane “vrijeme za nas”.
Jer nekad svjesno odlučiš da ga ne budiš da bi sutra barem tri puta mogla reći: Briga tebe, ti si se naspavo, dok sam ja nosila dijete.
Jer smo toliko umorne da samo tražimo šta je on to loše uradio danas, a možda je uradio nešto i dobro?
Krive smo jer u toj trci da postignemo sve, teško da na kraju dana postignemo išta.
Krive smo jer muževi i dalje vole sebe, što ne isključuje i to da vole i nas, samo smo mi zaboravile kako se to radi.