To se uči, polažu se kursevi, to se čita, gleda se sto serija, to se bude mama najbolja na svijetu, to se izmišljaju aktivnosti, takmičimo se u over svemu.
Ludilo od ručka, kreativnosti, novih znanja.
Evo idem na balkon da aplauziram.
OVO NIJE GODIŠNJI ODMOR.
Nije rasterećeno vrijeme u kojem bivamo najbolja verzija sebe, jer kako da budem najbolje išta kad je svijet u svom najgorem izdanju?
Sve je pomjereno, iščašeno, krišom pijemo terapije (od alkohola do tableta, vatever), preispitujemo simptome, uključujemo sve sisteme odbrane koji postoje. Jer ništa nije sigurno u ovom trenutku.
A, vjerujte mi na riječ, neizvjesnost je kurva najveća.
Pa bih da se podsjetimo: trenutno moramo samo dvije stvari: Da ostanemo u kući ko može i ko mora i da sačuvamo ZDRAV RAZUM.
Jer kad sve ove panike, zabrane, ludila, haos, neizvjesnost stane – implodiraćemo. Opet ja iz iskustva.
Što reče jedan pametan čovjek: Što više razuma sačuvam danas više ću ga imati sutra.
Nije lako raditi od kuće, jer djeca jašu po glavi. To je njihov rad od kuće. I zato ne očekujte od sebe neku briljantnost.
Mozak vam je u strahu, kolikom god, i ok je ako nemate koncentracije da gledate kurseve, idete u muzeje, čitate ili bilo šta.
Možda je sad vrijeme za beletristiku i serije sa low iq predznakom. Šta fali?
Ja evo nisam sjajna i nisam sjajno. Imam napade panike. Brinem se. Rasplačem se. Nisam najbolja mama ovih dana. Ne znam ni kako da budem ovih dana.
Ne morate smisliti 2579 aktivnosti s djecom niti se ljutiti na sebe kad se naljutite na njih. Ovih dana je i crtani ok. Daj da preživimo pa ćemo popravljati.
Rutina. Napravite sebi neku rutinu. Sva živa bića vole rutinu.
I ne poredite je s aktivnostima online.
Online se svakako svi prvo kroz filter provuku.
Zamislite kako je medicinskom osoblju, ljudima koji rade na kasama, novinarima koje nikako ne spominjemo i ne aplaudiramo im, poštama i ljudima koji su u raznim štabovima. Oni znaju da ovo nije godišnji.
Pa de da se saberemo i mi.
