Da li ste obasipane pričama o ženama koje jedino šta su trebale u svom životu, to je da budu ljupke, poslušne i “dobre”?
Da li znate da prije nego se pojavio Dizni, koji je preradio bajke u srećne završetke, one su zapravo bile veoma mračne priče koje su imale zadatak da nauče djecu teškim životnim lekcijama.
Možda nije kasno ni u četrdeset drugoj pročitati dobru priču koja je nekada pripadala školskoj lektiri, svakako bih voljela da mi je majka pred spavanje pročitala priču o Plavobradom, dok sam još bila dijete.
Za vaše ćerke – bajka o Plavobradom.
O čovjeku koji je ubijao svoje žene. Živio svoj život tragajući uvijek za novom žrtvom, sakrivajući svoje zločine i dokaze. Njegova plava brada odbijala je mnoge žene, intuitivno znale su da bi ga trebalo izbjegavati, međutim status plemića koji je uživao omogućili su mu da sasvim uspješno glumi “dobru priliku” za ženidbu.
Žene su mu se odbacujući svoju intuiciju “predavale”, i padale pod njegov uticaj.
Udvarao se trim sestrama istovremeno. Dvije starije setre je odbijala i plašila njegova divlja indigo plava brada, on ih je mamio svojim pričama, i svojim novcem, dok je najmlađa sestra odbacujući svoju intuiciju, ubijedila sebe da tako šarmantan muškarac sigurno ne može biti toliko opasan već je samo temperamentan i ekscentričan, što je duže pričala sa sobom, to joj je njegova plava brada bila sve manje plava i strašna, tako je i odlučila da se uda za njega.
Njena radoznalost i neposlušnost, dalje u priči, je umalo koštala glave.
Priča o plavobradom je priča o grabiljvcu, o mračnom muškarcu koji ulazi u život žene.
Taj grabljivac ne mora nužno biti muškarac, može biti i društvo u kojem živi žena, a koje se obrušava na nju. U svakodnevnom životu mogu postojati razni kradljivci ženine svjetlosti i svjesnosti, sa raznih strana.
Grabljive osobe kradu ženine instiktivne moći kao što su uvidi, intuicija, izdržljivost, seksualnost, oštra čula, postojana ljubav, dalekovidost, kreativnost, sve ono što pripada „divljoj prirodi“ žene bez koje ona ne čuje svoja unutrašnja upozorenja ili ih zanemaruje. Sve ono što čini da ženine „moći“ utihnu.
Grabljive osobe uzimaju ženin “kreativni sok” od koga oni postaju “rumeniji i zdraviji”, ostavljajući ženu bez svoje snage, koja kao takva gubi energiju da stvara, da rešava životna pitanja, poput škole, porodice, prijateljstva ili njenog ličnog razvoja. Žena ima ideja ali je obesharabrena, da ih sprovede u djelo. Izrabljuje se njen kreativni život koji je poptuno utihnuo.
Kako kaže autorka knjige “Žene koje trče sa vukovima” – “Ko od nas nema makar jednu voljenu žensku osobu koja je izgubila instikte za donošenje dobrih odluka i bila primorana da živi marginalnim životom, ili još gore, možda ste vi ta ženska osoba?”
O pristanku na “udaju sa čudovištem” učimo svoje ćerke još dok su sasvim male, kada im govorimo da “uljepšavaju stvari”, umjesto da ih gledaju onakvim kakve zapravo jesu, kada ih učimo da budu “ljupke, nasmijane i poslušne”.
Zato naučite ih da razviju svoj lični “sistem za upozerenje” njegujući “divlju stranu” koju žene imaju, upoznajući ih sa intuicijom i prenoseći im svoje “znanje” o grabljivcima koje će sresti neminovno na svom putu, baš kao što i vučica uči svoje mlade da “budu fini” onda kad sretnu neku od divljih životinja.
A vi kao majka, nemojte se plašiti da osvijetlite neke mračne djelove svoje psihe jer “mjesta gdje svijetla ne dopiru postaju još mračnija. Taj mrak se ne smije ostaviti na miru”, kaže autorka ove knjige.
Zablistaj kao “divlja žena” i daj dobar primjer svojoj djeci. Dvilja žena se ne plaši mraka.
Ona u tom mraku vidi.
Preuzeto sa: bobauskokovic.com
