Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestŽivot

Voli me. I kad ne volim sama sebe.

Voli me.

Sahranjenu pod hrpom teških ruševina od uspomena, ljubavnih brodoloma i već istrošenih kostiju, željnih samo zagrljaja i pokoje tople riječi pred spavanje.

Redakcija

instagram/ Nikolina Pirner

Voli me.
Istrošenu, izmučenu, oskaćenu.
Iznosanu po tuđim mjerilima i konfekcijskim brojevima, ukalupljenu u tuđe plehove za kolače, torte i zašećerene jutarnje kave.

Voli me.
U bilo koje doba dana, u bilo kojem satu koji otkucava kukavica na zidu.
Svake sekunde koju brojiš spremljen pod mojim rebrima, sačuvan od ostatka svijeta, makar si pojavom svima dostupan.

Voli me.
Pomozi mi da ozdravim.
Izliječi me. Iscijeli me.
Nemoj da i to sve moram sama, kada su tvoje ruke duplo snažnije od mojih.
Da me kroz oluje prenesu, a ne ostave da me kiša i snjegovi zatrpaju u čoškovima.

Voli me.
I kad ne volim sama sebe.
I kad mislim da nitko ne treba da me voli.
Kad mrzim tebe u svijetu u kojemu se nalazim.

Proći će, mileni.
Kao i sreća kad ima rok trajanja, tako i tuga obuđavi, nevolje prođu i ostanu živopisne duge poslije teških kiša.

Onda ću ja da volim tebe.
I gola. I bosa.
Zakrvavljenih usana od požude i mirisnih vlasi na glavi, spremnih da osjete tvoje ruke dok ih mrse.

Voljet ću te.
I ujutro. I u podne.
I u svaki dio dana, bio prisutan ili daleko, moje ruke će tebi biti uprte, čekajući da te obujme kad mi umoran padneš na prsa.

Voljet ću te.
I kad me ima. I kad me nema.
I kad ne budeš volio sam sebe.
Čekat ću te u kutu, isijavajući ljubav, samo da znaš da imaš sigurno mjesto, kad god poželiš tugu u dvoje da podijeliš.

Voljet ću te.
I kad prođu tuge.
I kad mine sreća.
Bit ću ti usputan korak, sigurna amajlija, dok budeš koračao putem svojih najskrivenijih snova.

Voljet ćemo se.
Onda kad je sve predivno.
Onda kad je sve tmurno.
Onda kad lete oblaci u smjeru u kojemu mi želimo.
Kad nam se prsti isprepleću u simfonijama života i ljubavi, dok sreća lebdi nad glavama.

Voljet ćemo se.
Onda kad padnemo.
Onda kad ustanemo.
Kada imamo toliko da ne znamo šta ćemo.
Kada nemamo ništa pa ne znamo šta ćemo.
Kada nas sastave južine, a rastave košave.

Voljet ćemo se.
U dobru i zlu.
U svakom novom danu.
U bogatstvu.
U siromaštvu.
I kad nam se tijela udalje, duše će ostati sastavljene.

Za neka bolja sutra.

Proći će se loše.
Najbolje će nam tek doći.
A tebi preostaje samo jedno.
Voli me.

Preuzeto sa: instagram.com

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije