Prijava
Lola Magazin
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Čitanje: “Kako smo mi lepo živeli, kako smo mi spavali po klupama, kako smo letovali od jedne plate”
Podijeli
Lola MagazinLola Magazin
Font ResizerAa
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Pretraga
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Loguj se Prijava
Zaprati Lolu
© 2022 Lola
Lola Magazin > Blog > IZDVOJENO > “Kako smo mi lepo živeli, kako smo mi spavali po klupama, kako smo letovali od jedne plate”
IZDVOJENOPORODICA

“Kako smo mi lepo živeli, kako smo mi spavali po klupama, kako smo letovali od jedne plate”

Redakcija
Objavljeno 05/12/2023 23:34
Redakcija
Podijeli
Podijeli

Znaš, mama, da te ne znam, stvarno bi’ mislila da si neka paćenica, majke mi.

“Kako smo mi lepo živeli, kako smo mi spavali po klupama, kako smo letovali od jedne plate i još nam ostane da imamo kad se vratimo kući…“ Ispada da je nekad sve bilo super, a da danas ništa ne valja, veli.

Dobro. Možda nekom i idem na živce. Možda sam stvarno paćenica. Možda sam jako jako davno bila mala. Možda tu ima i one nostalgije za prošlim vremenima, kažu, hoće to kad čovek zađe u neke godine. Ne znam.

Preporučeno

Majke od sinova prave princeze, a od kćerki vojnike
Čega se majke najviše plaše?
Razvod braka: Dijete ne želi da bude dio problema. Ono želi da bude vaše savršeno rješenje

Znam da od moje mladosti, one sa dvadeset i kusur, nije prošlo mnogo. Možda još toliko i nešto malo preko. Znam da nisam baš toliko stara.

Znam da mi se, kad vratim film, učini kako su prošla tri života od onda, i da se osećam, uprkos onom što piše u knjigama rođenih, kao da mi je sedamstopedesetdevet godina.

Jer.. preživela sam celu jednu zemlju. Znam kako je kad se rodiš u jednoj normalnoj zemlji, kako odrastaš u jednim a zriš u nekim drugim pričama. Možda ne umem tačno da objasnim šta se to u nama samima promenilo, na kom smo hromosomu zakačili grešku, i da li je to što ja nazivam greškom, anomalija ili nešto što treba da nam bude na ponos. Toliko toga ne znam…

Ali znam da je nekada bilo sramota zakleti se u majku pa slagati. Znam da je bilo sramota ukrasti i najmanju stvar, čokoladnu bananicu, žvaku…

Znam da smo ustajali u znak pozdrava, kad nastavnik uđe u učionicu. Znam da su nas drugačije učili – oni koji su nas učili – i da je nešto od toga ostalo u ovoj “paćeničkoj“ glavi. Znam da smo čitali. Prave knjige. Znam da je u tim knjigama pisalo nešto lepo, nešto plemenito.

Znam da nismo preskakali jedni preko drugih. Znam da smo bilo otvoreniji. Da smo imali više poverenja jedni u druge. Znam da smo na neki samo nama svojstven skoro ateistički način, i tako operisani od tradicije i od običaja, ipak verovali u nešto.

Znam da smo bili kulturni. Pismeni. Rečiti. Obučeni. Siti. Spokojni. Ili bar spokojniji. Znam da nismo zaključavali vrata.

Nismo zazirali jedni od drugih. Nismo u drugima tražili samo ono najgore. Znam da je, kad je Kuduz ubio ženu, Kenović snimio film o tome. Znam da ne mogu da se setim da smo profesorima izmicali stolice. Znam da su nam deca po školama gubila gumice za brisanje, olovke, ne i slezine.

Danas… Danas lažemo kako zinemo. I još se u oči gledamo, bez da trepnemo. Znam da krademo i šakom i kapom. Znam da niko nikom više ne ustaje. Ni u tramvaju, ni u učionici, nigde. Znam da ništa ne učimo. I da ne čitamo bogznašta.

Znam da nam pažnja ne traje duže od snimka na tik toku. Znam da nemamo živaca ni za šta i ni za koga. Znam da se preskačemo kako stignemo. Gde stignemo. Znam da se više niko ne zgražava kad vidi da čovek leži na ulici.

Znam da više ne pričamo jedni s drugima. Ne poveravamo se. Ne kukamo. Svima je super. Kaže instagram. Kaže fejs. Kažu svi.

Znam da smo u međuvremenu postali “verujući“, da idemo i da se molimo, da palimo sveće o bitnim danima, lomimo pogače, više nam niko ne brani, znam da smo usvojili neke nove običaje, da smo se “okrenuli“ tradiciji, “vratili“ korenima. I znam da nam je sve to džaba.

Jer smo sami sebi postali Bog. Sami smo sebi religija.

Verujemo samo u sebe i sebi. Tako se i ponašamo.

Samovažeći, samoodrživi ljudi. Bitni. Bahati. Prosti. Nepismeni.

Razgolićeni. Ogoljeni. Siti svega, a gladni. Halapljivi. Alavi.

Živimo, zaključani u svoja četiri zida, zaključani unutar svojih telefona, skriveni iza svojih skupih pakovanja, sami i usamljeni, uznemireni, unezvereni i onim što nas okružuje, još više onim u nama. Znam da se iznenadimo kad neko učini nešto dobro. Nešto lepo.

Znam da u svemu tražimo zadnju nameru. Ono nešto iza. Znam da sumnjamo u svakoga. Znam da su nam crne hronike sve crnje i crnje.

Znam da dobri nikada nisu bili luđi. Znam da ludi nikada nisu bili bolji. Znam da su nam deca sve manje deca. Znam da smo mi sve manje mi.

Možda zato i idem na živce. Možda sam zato paćenica obična. Možda nekada nije bilo bolje. Ali tako ispada. Majke mi moje.

Preuzeto sa: duda.rs

TAGOVANO:JugoslavijaKćerkamajkaprošla vremenaroditeljstvo
Podijeli članak
Email Kopiraj link Štampaj
Prethodni članak Uhapšen Ljupčo Palevski-Palčo, osumnjičen da je ubio Vanju i Pančea
Sledeći članak Izazovi razdvojenog roditeljstva – viđanje dece za praznike
Retrogradni Merkur se završava, ali ne i drama: Evo šta vas čeka do 30. novembra

Kada Merkur konačno izađe iz retrogradne senke, završava se čitav njegov jesenji…

4 min za čitanje
Zašto sam odbila da sama vodim tuđu decu u Diznilend i zašto to nije kazna: “Ti nisi moja mama”

Biti očuh ili maćeha na papiru zvuči kao uloga koja može biti…

4 min za čitanje
Majčino mlijeko sadrži poseban šećer koji bi mogao pomoći u prevenciji žutice kod novorođenčadi

Šećer iz majčinog mlijeka pomaže sazrijevanju crijeva i razgradnji bilirubina, tvari zbog…

2 min za čitanje
Španski par pretrčao 101 kilometar vezan lisicama

Španski par pretrčao je čak 101 kilometar vezan lisicama jedno za drugo…

3 min za čitanje

Slični postovi

PEDAGOG SNEŽANA GOLIĆ: Kakvog biste dečaka naručili?

Autor Redakcija
2 min za čitanje
PORODICA

Očevi u sali za porođaj: Emotivne fotografije koje će vas raznježiti

Autor Lola Magazin
1 min za čitanje
Uncategorized

Možda je vrijeme da raskinete sa svojim roditeljima

Autor Brankica Rakovic
4 min za čitanje
Lola Magazin
  • Kontakt
  • Impressum
  • Prava korišćenja
  • Kontakt
  • Impressum
  • Prava korišćenja

© Prava zadržava Lola Magazin

Pozdrav od Lole!

Prijavi se ako možeš

Username or Email Address
Password

Zaboravili ste lozinku?