Prijava
Lola Magazin
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Čitanje: U njegovim rukama je raslo najtoplije srce
Podijeli
Lola MagazinLola Magazin
Font ResizerAa
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Pretraga
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Loguj se Prijava
Zaprati Lolu
© 2022 Lola
Lola Magazin > Blog > Uncategorized > U njegovim rukama je raslo najtoplije srce
Uncategorized

U njegovim rukama je raslo najtoplije srce

Redakcija
Objavljeno 02/02/2022 9:03
Redakcija
Podijeli
Podijeli

On nema pojma koliko su neke daljine postale blizine i da zvijezde na nebu prave nova prostranstva.

Ne zna koliko su i dalje lijepe zore u tom zaleđu i kako miriše vjetar koji dolazi u pravcu Velebita. More nikada ne može ostariti, ostaće poput nekog vječitog mladića. Nema pojma da ga sve češće vidim, sakrivenog u nekom drugom boemu, čistog i prkosnog srca.

Svaki put dok posmatram te snažne i velike ruke, kao da će zagrliti svijet i ugrijati dvije, tri planete. Onako kako je Asi samo znao i mogao u svakome trenutku svoje savršene nesavršenosti. Osjetim da više ne pamtim taj glas, korake i prgavi osmijeh u svakome trenutku.

Preporučeno

Ida Prester: Voljela bih da nas žene prestane gristi savjest
Kristina Kljajić: Setila sam se da mi je potrebno more
Kad sanjaš majku

Čini mi se, kao da će svakoga časa izaći iz haustora neke kafane, zagledan u daljine ispred njega. U njegovim rukama je rasla umjetnost, ona što je pravila najljepše boje i čuvala sve te portrete života. Portrete koje treba tek naslikati i pružiti im novi smisao.

Hiljadu puta od jutros posmatram to veliko i svojeglavo more, što zna  za so i ništa drugo. Opet sam došla daleko od obale, pa tražim sve one puteve u nepoznato. Poput neke ptice, koja stoji na tankoj grani i nema toliko snage u krilima. Nema, a treba da leti. Da leti toliko hrabro i visoko, kao da će svakoga časa spasiti sve one tvrđave na obali, bez bojazni da će ih pokvariti voda i potopiti do dna.

Nisam ništa drugo htjela, osim tog velikog i neukrotivog mora, opasnosti i  spasonosne ruke koja će uvijek biti tu. Bojim se da se teško pronalaze prave riječi, kojima možemo iskazati svoju bol. Bol što biva mnogo lakša, kad se kaže glasno.

Šta da uradim, kad ne pronađem most, pa se zagledam u neke nevidljive povratke?!

Šta da uradim, svaki put dok gledam u nebo i od svih tih zvijezdi, tražim samo onu jednu koja mi je otvorila nove puteve?!

Šta da uradim dok sakrivam te dlanove prepune soli, ostale još od ljeta u malom tajnom mladežu između prstiju?!

Možda napravim tajnu mapu i tako otkrijem sva ona prostranstva što vode do vječnih mora. Tamo da ostanem i da trajem u borbama!

Borbama od kojih sam i satkana, neukrotiva, tiha i nježna u isti mah.

TAGOVANO:ljubavmorenedostajanjenjegove rukesrceživot
Podijeli članak
Twitter Email Kopiraj link Štampaj
Prethodni članak 5 slikovitih i zaista posebnih vodopada u BiH koje vrijedi posjetiti što prije
Sledeći članak Ovo je malo poznata sudbina Teslinih sestara

Slični postovi

Pismo samoj sebi: Želim muškarca

Autor Redakcija 4 min za čitanje
Uncategorized

Kada sam prvi put gledala 500 Days of Summer plakala sam kao da mi je netko umro.

Autor Redakcija 12 min za čitanje
Uncategorized

Neil Hilborn: On je ljubi samo jednom, ne trudeći se da bude savršeno

Autor Brankica Rakovic 1 min za čitanje
Lola Magazin
  • Kontakt
  • Impressum
  • Prava korišćenja
  • Kontakt
  • Impressum
  • Prava korišćenja

© Prava zadržava Lola Magazin

Pozdrav od Lole!

Prijavi se ako možeš