„Još samo nedostaje da me udari grom, i to je to – preživjela sam ama baš sve. Ali sad, šalu na stranu, glupo je pričati koliko je tužno ono što me snašlo. Koliko god da je bilo užasno dok mi se događalo, to sve trebalo mi je da konačno počnem o sebi razmišljati na ljepši način. Prihvatila sam da ne moramo svi imati 60 kilograma i biti superzgodni da bi bili sretni. Ja vrijedim i volim sebe bez obzira na to“, započinje svoju priču Kristina Bačić (50) iz Drniša, osnivačica branda “Mishica”.
Rođena Zagrepčanka u djetinjstvu je dobila vitiligo, stečeni poremećaj pigmentacije koji nastaje kao rezultat gubitka melanocita iz kože, a uzroci su nejasni i često ga povezuju sa stresom i traumom. Ipak, to je stanje obilježilo Kristinin život i utjecalo je na mnoge njezine odluke.
Završila je trgovačku školu, počela raditi, zaljubila se i udala te za suprugom stigla u Drniš. Postala je majka dvije djevojčice, danas odrasle djevojke i tek se u toj ulozi počela boriti s vlastitim osjećajem manje vrijednosti zbog vitiliga. Naime, jedna od kćeri također ima vitiligo.
Suočavanje s vitiligom
„Zgrozila sam se sama nad sobom kad sam postala svjesna činjenice da, u slučaju da mi dijete padne na ulici, nisam bila sigurna bih li se našminkala prije nego što bih sišla vidjeti što je s djetetom. Eto, toliki su bili ti kompleksi. A onda, kad se i njoj dogodila ista dijagnoza, fantastično je to prihvatila. Nikad nije bila opterećena time. Gledajući koliko mi je jednako lijepa i koliko je volim bez obzira na vitiligo, počela sam polako shvaćati koliko je ta dijagnoza nevažna. Nesvjesno, pomogla mi je da krenem u proces prebolijevanja“, nastavila je Kristina.
Starija kći ima 22, a mlađa 19 godina i odabrale su isti životni poziv. Naime, starija završava fakultet za višu medicinsku sestru, a mlađa je nakon dvije godine srednje farmaceutske škole upisala srednju školu za medicinsku sestru. Od djetinjstva, Kristina im je tepala da su obje njezine male mišice. Iz tog nadimka nastao je cijeli modni brend koji je Kristina sama razvila, doslovno ni iz čega.
Brend nastao iz potrebe
„Od djetinjstva sam stalno nešto šivala i baš sam se voljela izražavati tako. Dovoljno govori činjenica da su mi roditelji u sedmom razredu osnovne škole darovali mašinu za šivanje. Cijeli život sam tako izrezivala i krojila nešto, a kad sam uništila tatin sako da bih ga prekrojila u bolero, to je bio vrhunac. U jednom trenutku prije 10 godina trebao nam je dodatni izvor prihoda. Razmišljajući o vještinama koje bismo mogli unovčiti, sjetila sam se da bih mogla prodavati ono što sašijem“, otkrila je Kristina koja se neposredno prije toga bavila izradom privjesaka od fimo mase u obliku mišića.
„Ti su mišići bili jako simpatični, pa me netko pitao zašto ih ne pretvorim u detalj na odjeći. I tako sam od filca iskrojila i prišila prvog mišića, a odatle je sve krenulo. Otvorila sam svoju stranicu na društvenim mrežama i ondje sam ponudila svoje proizvode. Spontano, korak po korak, to se počelo ozbiljno razvijati“, otkrila je Kristina koja se u međuvremenu prilagodila životu u Drnišu i sve je podredila svojim kćerima napominjući kako je oduvijek željela biti majka djevojčica te je uživala u toj ulozi. Usto, bila je zaposlena u udruzi koja se bavila kreativnim radionicama i organizacijom slobodnog vremena starijih sugrađana, pa kaže da je zaista uživala u poslu.
Razvod braka i moždani udar
„Ipak, moj brak nije funkcionirao već neko vrijeme i prije tri godine sam se razvela. Nije jednostavno prihvatiti da ostavljate iza sebe nešto u što ste uložili 20 godina. Iz zajedničke kuće sam se iselila 1. siječnja. Nije bilo nagovještaja da se nešto posebno sprema, nego sam tek nekoliko dana uzastopce osjećala glavobolje koje sam zanemarivala. Nitko ne pomisli: Ah, boli me glava, sad ću dobiti moždani udar“, prisjeća se Kristina.
„Imala sam sreću što sam u ključnom trenutku bila na poslu. Naime, prsnula mi je žila u mozgu te sam u istom trenutku imala moždani udar i epileptični napad uzrokovan tim prsnućem“, opisuje Kristina dodajući kako je prvo čega se sljedećeg sjeća lice liječnika iznad nje.
Kaže kako je imala sreće jer se izvukla gotovo bez posljedica, s neznatnim oštećenjem centra za ravnotežu. A onda je stigao novi udarac. U kolovozu 2022. godine zbog uroinfekcije se suočila sa sepsom i jedva se oporavila. Po povratku iz bolnice pratio ju je osjećaj iscrpljenosti, no liječnici kojima se obraćala tvrdili su da je zdrava.
„I onda sam došla do endokrinologinje u bolnici koja je uzela moje papire, detaljno ih pregledala i rekla mi je da imam tumor na parotidnoj žlijezdi. Operirali su me. Tumor je bio benigni, tako da sam i tu imala sreće da nije riječ o nečemu težem“, objasnila je Kristina.
U međuvremenu, dobila je stalan posao u suvenirnici u nacionalnom parku i kaže da je ondje sretna, a svoj brend želi zadržati kao oazu mira i kreativnosti.
Splet lijepih priča
„Moja Mishica danas je više nego dodatni posao. To je splet puno lijepih priča koje mi omogućuju da uživam i igram se sa svojom kreativnošću. Sva moja odjeća je ručno rađena i većinom unikatna, gotovo i nema dva ista predmeta“, pohvalila se Kristina čiji rad na društvenim mrežama prati i podupire više od 23.000 ljudi.
Kako bi se lakše nosila sa svim nedaćama koje je preživjela, počela je pisati blog Samo još jedna mama.
– Na taj sam način pomaknula još jednu granicu jer sam otvoreno pričala o svemu što mi se dogodilo. Nikad me nije bilo sram reći da mi je teško, a taj blog je pomogao mojem izlječenju jer sam kroz pisanje na neki način izbacila sve iz sebe i prevladala ono što me mučilo. Nisam to pisala da bi me netko žalio, nego da pronađe snagu u mojim riječima“, kaže Kristina.
Moždani, sepsa i tumor zvuče užasno, ali iskreno, meni je to promijenilo život. Možda moj primjer može pomoći drugima da ga promijene bez takvih dijagnoza – zaključila je Kristina.
