Kada se govori o starenju, većina ljudi prvo pomisli na gubitke. Manje energije, manje prilika, manje vremena. Često se veruje da se sa godinama život postepeno sužava, a da se krug ljudi, interesovanja i planova smanjuje.
Međutim, jedna od najpoznatijih svetskih psihološkinja tvrdi da upravo u tome leži velika prednost starenja.
Laura Karstensen, profesorka psihologije sa Univerziteta Stanford, godinama proučava kako se menjaju naše želje, prioriteti i odnosi sa drugima kako starimo. Njena istraživanja pokazala su nešto što mnoge iznenađuje: kako postajemo svesniji da vreme nije beskonačno, sve više ga ulažemo u ljude i stvari koje nam zaista znače.
– Kada shvatimo da nemamo svo vreme ovog sveta, mnogo jasnije vidimo svoje prioritete. Manje pažnje posvećujemo nevažnim stvarima, objasnila je Karstensen.
Nije reč o odustajanju, već o izboru
Na prvi pogled može delovati da stariji ljudi imaju manji društveni krug jer su izgubili kontakte ili se povukli iz života. Međutim, istraživanja pokazuju da je situacija često potpuno drugačija.
Kako godine prolaze, ljudi postaju selektivniji. Manje energije ulažu u površne odnose, a više u porodicu, prijatelje i osobe koje im zaista donose osećaj bliskosti.
Drugim rečima, ne radi se o tome da imaju manje ljudi oko sebe, već da pažljivije biraju kome će pokloniti svoje vreme.
Fokus se pomera ka onome što donosi zadovoljstvo
Karstensen smatra da sa godinama sve više težimo emocionalnom ispunjenju, a sve manje jurimo informacije, potvrde i spoljašnja priznanja.
Dok mlađi ljudi često žele da upoznaju što više ljudi, steknu nova iskustva i istraže različite mogućnosti, stariji češće biraju ono što im donosi mir, stabilnost i osećaj smisla.
Istraživanja su pokazala i zanimljiv detalj. Stariji ispitanici mnogo češće pamte pozitivne nego negativne događaje, fotografije ili iskustva. Njihova pažnja prirodno se usmerava ka onome što im donosi prijatna osećanja.
Nisu godine presudne
Možda najzanimljiviji zaključak jeste da promenu ne izazivaju same godine.
Prema ovoj teoriji, mnogo važnije je kako doživljavamo vreme koje imamo pred sobom. Kada verujemo da je budućnost duga i otvorena, više razmišljamo o planovima, učenju i novim iskustvima.
Kada postanemo svesniji da je vreme ograničeno, prioriteti se menjaju. Tada više pažnje poklanjamo odnosima, uspomenama i stvarima koje imaju emocionalnu vrednost.
Zbog toga se slična promena može dogoditi i kod mlađih ljudi nakon velikih životnih događaja, bolesti, gubitaka ili perioda koji ih podsete koliko je vreme dragoceno.
Paradoks starenja
Iako bi mnogi očekivali da emocionalno blagostanje opada sa godinama, brojna istraživanja pokazuju suprotno.
Mnogi ljudi prijavljuju veće zadovoljstvo životom, više unutrašnjeg mira i manje svakodnevnog stresa nego što su imali u mladosti.
Objašnjenje je jednostavno. Kako starimo, sve manje vremena trošimo na ono što nas iscrpljuje, a sve više na ono što nas ispunjava.
Posmatrano iz tog ugla, starenje ne mora da bude priča o gubitku. Za mnoge ljude ono postaje period u kojem konačno prestaju da jure nebitne stvari i počinju da ulažu energiju tamo gde ona zaista vredi.

