“Znaš, sve sam otkrila. Sasvim slučajno, nisam uzela telefon da provjeravam, nego da vidim gdje su djeca. Sve sam pročitala, nisam se mogla zaustaviti”.
Znam šta slijedi. Poznat mi je osjećaj.
“Vidjela sam, cijelu prepisku. I sada ne znam, najgore je kada izgubiš povjerenje. Koliko sam se samo žrtvovala za nas, za sve, da mi je muka. Šta je mislio, da je frajer, muško? Ne znam da li sam jadna ili sam ljuta ili mi je jednostavno svejedno?”
Slušam i ne reagujem. Davno je bilo.
Do sada već oprošteno i integrisano, ne boli više.
Ali to što ne boli, ne znači da ne razumijem. Ne znači da moja duša ne osjeća njenu dušu, da moje srce ne osjeća njeno, jer… Davno je bilo, kao što rekoh. Dok sagovornica nastavlja priču, negdje iz prikrajka, iz davno zaboravljenih ladica, u meni počinje svirati poznata melodija…
“U libar svojih dugova,
upiši mene,
jer odavno te kupujem
s onim sto si htjela čut’ “
Žena predivnog lica i najživljih očiju koje vidjeh u životu nastavlja, a ja razmišljam u sebi kako je užasno to što joj se desilo. Znam da jeste, jer ono što sami proživite, jedino i sami možete razumjeti. Sit gladnog ne razumije, davno smo naučili.
Užasan je taj osjećaj izdaje, pomiješan sa bijesom, ljutnjom i, onog najgoreg, tuposti. Ne znaš šta bi u tom momentu, zapalio pola grada ili pljunuo, okrenuo se i otišao? Oduzmu ti se noge, ruke, prsti, trepavice, jagodice, oduzme i dah i glas na momente. Zanijemiš ili zaurlaš, isto je.
Još ti se cijelo tijelo preplavi očajem, a duša zavapi samo jedno pitanje – Zašto? I pitanje te prati i kada liježeš i kada ustaješ, jedeš, plačeš, sjediš na šolji ili kafani u koju te društvo odvuklo da bi došla sebi.
“Od straha da ne potone
tvoja ljubav za mene
i kao pčela, u žlici čaja, dok drži dah
……”
Pa ta suočavanja sa njim, prepirke, moliš, kumiš, proklinješ sebe i ljubav, bjesniš, viriš po fejsbuku, tražiš po poznatim mjestima, odlaziš pa se vraćaš. Odlučiš da sve jasno vidiš pa da opet zatvoraš oči, jer, preteško je. Boriš se dok ne kapitulirate. On ode ili odeš Ti.
“I sve ću ti obećati,
baš sve što hoćeš,
moju kožu, moju kost i lice koje poželiš”
Zaćutala je u momentu, gleda me. Čeka odgovor.
“Reci mu Hvala“, progovaram, dok moj mozak vrti mekane tonove uspomena.
“Molim?”, pita me u nevjerici.
“Sada kada se vratiš u kuću, pogledaj ga i u sebi reci Hvala. I ponavljaj svaki put kada ga vidiš na kauču, za stolom, kraj sebe u krevetu. Ispunio ti je davno obećanu želju kada su duše potpisale pakt. I sad mu se zahvali što je održao riječ. Dalje je do tebe”.
Gleda me malo zbunjeno. Ona ne vidi, ali ja osjetim. Znam da je počelo i spremna je.
PROMJENA.
Da pojasnim, vaša želja za promjenom započne davno prije samog čina prevare. Prevara je samo okidač. Duboko unutra, vaša duša je okinula finalni obračun, katarzu, sa sobom.
Kada se desi, djeluje kao grom iz vedra neba, vaše lično dno dna, ali vas, ma koliko u prvi mah djelovala kao živo blato iz kojeg nema povratka, natjera da se napokon realno pogledate.
Sve vi prevarene žene, duboko u sebi ste donijele odluku da napokon vidite šta ste uradile same sebi. U šta ste se pretvorile u toj vezi, u tom braku, šta vam je odgoj i balkansko društvo podmetnulo kao obrazac ponašanja. Pretvorile ste se u žrtve, skupile se u teglice, umanjile snagu i hrabrost samo da bi pripadale nekome. Mijenjale ste svoja tijela kako bi udovoljile nekim imaginarnim parametrima, docrtavale emocije na umornim licima ne bi li ljubav ostala. Ćutile i trpile.
Pun vam kofer više.
A skupile ste se same. Niste mislile da ste dovoljno dobre, lijepe, pametne i duhovite. Nije vas niko naučio da cijenite svoj trud i rad, da tražite od njega pomoć, vi trpale na leđa i u ruke. Duboko iznutra ste, u stvari, isplanirale same sebi zadati završni udarac.
Nockdown zvani PREVARA.
“Dajem ti verse i note,
sve moje šarene perle na dar,
još te mogu pjesmom kupiti,
lukavo i slatkorječivo,
još uvijek mogu ti podvaliti ljubav.”
Drage moje dame, vi ste, u stvari, jedva čekale da se to desi.
Noćima ste priželjkivale, prizivale tu tragediju podsvjesno svaki put kada se ON nije javljao na telefon ili kasnio na sastanak. Gorila je vaša duša da se NEŠTO promijeni, bilo šta pa i najgore, kako biste se izbavile, pobjegle, lupile šakom o sto i povikale: “DOSTA JE”. Ne želite njega više. Ne želite sebe TAKVU više. Nije to više nije ta veza, nestao je odnos, poštovanje, nije to više taj brak i nisu to više iste vrijednosti. Nema ljubavi, priznaj već jednom. Gledaj, ne zatvaraj oči.
Željele ste nazad svoju hrabrost i novi život u venama. Da ne budete jadnice, već da napokon budete VI.
I hajde da budemo iskrene.
Duboko u sebi drage moje, NISTE SAME IMALE HRABROSTI uraditi bilo šta. Samo ste životarile i ispunjavale obaveze. Šta ćete i kuda ćete, strah vas je bilo pa ste jako zatvorile oči da ne vidite ono što ste već znale. Vi ste te koje niste imale snage izaći iz veze ili tog braka. I zbog toga je on uradio prljavi posao umjesto vas…
ON ti je dao upravo ono što si sve vrijeme vibrirala.
Kroz prevaru ti je dao ključeve od zlatnog kaveza. Sopstvenu slobodu.
Stoga, glavu gore i ne kukaj. Iskoristi ili zauvijek ćuti.
Preživjećeš.
I da te pitam, a da mi odgovoriš iskreno.
Da te nije prevario, da li bi bila ovdje sada? Čitala ovaj članak do kraja? Da li bi ikada u sebi pronašla toliku snagu, spoznala mogućnosti i svoju hrabrost? Zar je stvarno baš sve bilo okej u vašem odnosu pa te tako iznenadilo? Stvarno ste se još uvijek voljeli, nema mrvice sumnje u tvom srcu i duši?
I da te nije prevario, da li je on zaista bio muškarac sa kojim si se vidjela do kraja života?
Hm, da…
Ma ne, ne trebaš mi odgovoriti na to.
Znam da nije.
Teh ma hi seva hilejda s'n a heja,
s'n deja peji lej sen da ti veh s'n vejdela
jon di sejla vih s'n da
lej sen da ti veh s'n vej de la heya
P.S.S. Na kraju, kada sve prođe, ta bol upravo ovako i zvuči. Potpuno suludo i smiješno, tako da, ne brini. Preživjećeš. I HVALA će ti biti omiljena riječ kada se sjetiš vas.
Let the #SMess be with you.
#Sandologija
Mess – engl. nered.
Nered je početak svakog Reda. Ljubi svoj nered. Iz njega će poteći tvoj red.
