Danas je Međunarodni dan Roma. Mnogima nebitan datum, jer je popularnije obilježavati dane limuna, voštanih boja, ljubitelja magle i sl.
Meni je ovaj dan asocijacija na jednu fantastičnu Romkinju Suadu iz Sarajeva, porijeklom iz jednog posavskog sela…Posvećujem joj ovaj tekst s nadom da će se prepoznati u redovima koji slijede.
U bolnicama uvijek lebdi neka čudna smjesa straha, neizvjesnosti i nade. Bolesnici su solidarni i pogledima govore. U putovanju s odjela na odjel, upadajući u razne dijagnoze i prognoze bolesnička sudbina dovede me u sobu na kraju hodnika. Angiologija, kreveta četiri, tri žene i jedan TV.
Bosanska Krupa, Ilidža, Bašćaršija i Ilijaš…kasnije nam se pridružila Mađarska.
Suada, Romkinja ušuškana u vezenu posteljinu odmah mi daje do znanja da je ona glavna i da se cijeli dan moraju gledati “Zvezde Granda”. Sjetim se svoje najbolje prijateljice koja je ismijavala moje distanciranje od takvih emisija…eto ti sad. Cjelodnevna svirka. Što ti je Karma.
Znaš, kaže meni, ja imam najbolju kuću na Ilidži. Nismo ti mi k'o oni iz “Doma za vješanje”…Ja sam glavna u svojoj kući…prodajemo tepihe i pošten smo svijet….Nasmijala me kad je to bilo najmanje moguće, jer iščekivanje nalaza muka je neviđena. I kupila me…
Znaš…gledam tebe i tvog čoeka kad dođe…vidi se brate da brine. De malo karmina stavi na ta usta. Cijelo jutro se nešto sređuješ, al’ nisi u trendu…Vidiš Cece…daj malo crvene boje.
Sutradan me muž pita jesam li prolupala-zbog karmina na usnama…ja se samo pogledam sa Suadom, a ona razvlači osmijeh ponosna na mentorstvo koje je započela.
Vidi se da si bila fina…ti si moja bijela ciganka…imaš brate noge za ciganski ples….jedino ti fali farbe u licu…ovi ti svu krv izvadiše…
Ja se smijem i zahvaljujem Bogu što sam okružena divnim stvorenjima u situaciji kad bi da vrištiš do iznemoglosti…
Sejdo, Sejdo je..m li ti da ti je..m..Kaže, rađaj Suada, rađaj..bićeš zdrava…A ko je opet u bolnici…ha?
Plače pa se smije pominjući posjetu koju očekuje…A onda dolaze djeca, unuci, njen voljeni Sejdo…i svi je okružuju kao kraljicu. Donose novu vezenu posteljinu i dogovaraju kad će snaha ponovo da joj farba kosu…
Zana, moja druga naj bolnička cimerka iz Krupe, zajedno sa mnom čudi se autoritetu koji ima naša Romkinja…
Zezamo je poslije kako je glavna, a ona nas onda upozna sa porodičnim stablom, izgledom vile, ljubomornim komšijama i juvelirom sa Baščaršije koji se umalo nije onesvijestio kada joj je voljeni Sejdo kupio najdeblju zlatnu narukvicu….
Suada se sprema za odlazak iz bolnice…ljubi nas, plače i meni daje savjete kako da budem lijepa bijela Ciganka…
Suada…kako se kaže hvala na romskom?…pitam je dok se sprema….
Trenčić have…dušo moja….
Prošlog ljeta sjedim sa prijateljicama i uživam u životu…zahvalna na novoj prilici…Ponosna na svoju šarenu suknju, ručno rađeni nakit i preplanuli ten…
Prilazi nam Romkinja i kaže…
Daj mi bona bar ti koju marku…vidi se da si naša…samo naše Ciganke vole takve suknje.. a i farba, kosa…sva si Ciganka
Nasmije me i podsjeti na Suadu. Kraljicu porodice i super ženu.
Sretan Dan Roma svim Suadama
Mersiha Šehić
