Trudnoća i porođaj često mogu da budu teži za muškarca, nego za ženu. Objasniću ovu teoriju u nekoliko sažetih tačaka.
Krenimo hronološki…
… od začeća. Svi znamo kako djeca nastaju. Znate, ono kad čiko voli tetu, pa čiko i teta legnu jedno po drugom, to traje minut-dva, čiko prevrne očima, prevrne i ona (iz skroz drugih razloga), i kroz nekoliko trenutaka (ako se poklopi temperatura, ugao, položaj zvijezda i vlažnost, vazduha dabome) u teti počinje novi život.
Sa novim životom, u njenom tijelu se rađaju i mnoge druge stvari, od jutarnjuh mučnina, nesanice, želje za prežderavanjem, čudnih promjena raspoloženja, oticanja.
Jadno muško.
Zato što tebe bole grudi, on se ne može igrati sa njima. Ti moraš svako malo u toalet, pa on ne može igrati facebook poker 3 sata na WC šolji. Stvarno si neobazriva.
Kako u stomaku raste beba, raste i bebin apetit. Logičan slijed – raste apetit i onome ko bebu nosi. Znate li kako je tužan prizor muža koji je u 11 naveče došao u market da tebi kupi banane i voćni jogurt?! Bestidnice jedna sebična, samo se izležavaš i puštaš stomak, dok on svako malo-malo mora trčkati i ispunjavati tvoje prohtjeve.
Ti se možda osjećaš loše zato što se tvoje tijelo mijenja, zato što se širiš, ALI on mora gledati kako mu se voljena, delikatna i do juče sitna ženica pretvara u Taška Načića! Kome je tu teže? Njemu, sasvim je jasno.
Porođaj
Ok, došli su i dani kada svakog trenutka očekujete da ona pukne i da mali monstrum izađe. Znajući koliko mu je teško, ti si mu, jadničku, pripremila torbu sa pidžamama, peškirima, kremama, četkicom za zube i ostalim stvarima koje su post-porođajna potreba. Spremila si je ti, zato što on ne može, pored posla i Lige šampiona, misliti još na te stvari.
Došao je DAN D. Sedmicu dana prije termina, dobila si trudove kakve dosad nisi imala, osjećaš da je vrijeme da postaneš majka. Pozivaš njega da dođe po tebe, smireno. Upozoravaš njega da ne širi paniku.
Zviznuo je rakiju broj 1. Doletio sa posla po tebe, ušao u kuću i u panici počeo da galami SVE ĆE BITI U REDU, NIŠTA SE NE BOJ! Počeo je da plače. Ti si se istuširala, ponovo sa najvećom smirenošću, uredila koliko možeš, obukla najljepši komad odjeće u koji možeš da staneš, malo osvježila i pošla kao gospođa.
U njegovoj glavi se upravo odvija haos koji je ravan atmosferi iz središta šutke na koncertu Prodidžija. Sišli ste do auta.
Napomenula si ga za torbu za bolnicu, koju je zaboravio. Vratio se po torbu i usput popio rakiju broj 2 i spakovao flašu u džep od jakne. Održavaš ravnomjeran ritam disanja, dok pokušavaš da ga ne ubiješ.
Galami na vozače, svira, pretiče, prolazi kroz žuto, a bogami i crveno, jer je gledao filmove i nikako mu se ne sviđa ideja porođaja u automobilu, na zadnjem sjedištu.
Dolazite do bolnice. Jedva pronalazi parking, izlazi iz auta i galami SVI SE SMIRITE, SVE ĆE BITI U REDU, ŽENA MI SE PORAĐA! Počinje da plače. Vadi rakiju, nudi medicinsko osoblje, svi ga odbijaju. Prinosi ti rakiju, “lizni malo, da se ohrabriš”, suzdržavaš se da ga ne ugrizeš. Pije sam rakiju broj 3.
Malo se primirio. Trudovi se pojačavaju. Gužva je u sobama, pa ti ležiš ili sjediš na stolu na hodniku, on razgovara sa tobom, rakija mu se već pomalo osjeća u dikciji.
Uvode te u salu, on ulazi za tobom i ljekarskom svitom. Doktor kaže da će sve uskoro biti završeno. Bole te kosti za koje nisi ni znala da postoje. On uzima telefon u pokušaju da te uslika. Pokušavaš da ga pogodiš nečim od medicinske opreme: skalpelom, stalkom za reflektor, doktorom. Ako ti je prvi porođaj, arlaučeš na njega “NEMOJ DA MI VIŠE IKAD PRIĐEŠ, IMA DA TI ODSJEČEM TO MALO MUKE DOLE!”
Beba počinje da izlazi. Tebi se čitavo tijelo razdvaja na proste činioce, jebeš sudaranje atoma u CERN-u. Izdržavaš stoički, galamiš, sjećajući se svega iz škole za trudnice. On prilazi da pogleda glavu i – pada u nesvijest.
Dvije sestre/babice, po već uhodanom protokolu, prinose stolicu i malo vode za mlakonju. Ti i ostali doktori se smijete. On se pridiže, otpija rakije broj 4 i 5, uz komentar “dajte ljudi, nema teorije da TO izađe TUDA!”
Traje to. On uzima rakiju po rakiju, kao lijek, na svakih 5 minuta. Prestajemo sa brojanjem.
Beba je stigla na svijet. Unaprijed ste joj dali ime. 3,5 kg i 51 cm čiste sreće. Proživljavaš katarzu, zaboravljaš bol i šavove. Vi ste roditelji, jebote. Ti si majka, jebote! On plače, ti plačeš, neka manje iskusna sestra plače. Prebacuju te u sobu.
U hodniku su već njegovi drugovi, donijeli flašu konjaka koju ste čuvali za takvu priliku. Oni su već skladno pijani, jer im je on poslao sliku tebe iz rađaone. Fešta na bolničkim hodnicima je počela. Ljube se, paraju mu majicu, pjevaju, piju.
Ti si sama. Oni bolovi što si ih zaboravila se vraćaju. Sabiraš misli, jedva čekaš da uzmeš u naručje tu novu osobu koju ne znaš, a već ti znači sve na svijetu. Sestra donosi bebu. Privijaš po prvi put uz sebe svoje novo omiljeno biće na planeti. Tvoj dragi, pripijeni novopečeni otac ti donosi torbu. Otvaraš torbu u kojoj je peškir, ali onaj njegov znojavi, odmah pored patika za rekreaciju.
Idiot je zamijenio torbe.
