Možda nije u redu da takvim stavom i dalje “hranimo” neke predrasude ali s godinama shvaćamo da su vrijeme i živci ograničena i dragocjena kategorija.
Uz sve silne osude kojima smo okruženi, ima jedna koju bih htjela izdvojiti. Kad branim nekoga ili nešto u što vjerujem da je ispravno, u nedostatku boljih argumenata napada me se upitnom rečenicom od koje mi se ledi krv u žilama: “Jeste li Vi majka?”
Da sam barem jedina koju se to pita. Da sam barem jedina žena kojoj se broje godine, jajne stanice, partneri ili se pita za bračni status. Uloga majke je i dalje u ovom društvu nešto što, prema svemu sudeći, označava kvalitetu neke osobe. Bez obzira kakva majka netko zbilja jest.
Nisam još majka. Nemam još 30 godina. Jajnih stanica, nadam se, imam još dovoljno. Nisam udana. Ali sam čovjek. Vjerujem da su svi ljudi jednaki bez obzira na boju, spol, rod, dob, seksualnu i ine orijentacije. Ne gledam ljude kroz različitosti već kroz sličnosti.
Udišu zrak kao i ja. Spavaju i bude se kao i ja. Vole i plaču kao i ja. Rađaju se i umiru kao i svi mi. Sve ostalo su nijanse koje nas čine jedinstvenima i prekrasnima.
Obožavam djecu i jedva ih čekam imati, ali ne zato da bi me ista učinila boljom osobom. Ili drugačijom. Djecu ne rađaš zbog toga. Sve i da te zbilja promjene nabolje djeci to nije svrha, a ni djeca ne mogu od govana napraviti pitu. Ako si loš čovjek, bit ćeš to bez obzira imao ti djecu ili ne. Dapače, vjerojatno ćeš stvoriti iste takve poput sebe koji će, nažalost, osuđivati homoseksualce, depresivne, ljude s tjelesnim oštećenjem ili ljude s premalim brojem diploma. Svejedno na temelju čega će nekoga osuđivati, kakva si ti majka, takvu ćeš djecu stvoriti. Jer to majke rade. To roditelji rade. I nema tu ništa loše sve dok su roditelji dobre osobe koje imaju osjećaj za druge.
Suosjećanje i empatija emocije su koje bismo trebali svi imati bez obzira imamo li i želimo li uopće imati djecu.
“JESTE LI VI MAJKA?” – pita majka majku, prije par godina, preda mnom. Odgovara: “Jesam. Imam kćer.” – “Pa kakva ste Vi majka? Vi samo jedno dijete imate. Ja imam četvero.” – dio je razgovora koji mi ne izlazi iz glave već desetljeće. Majka napada majku na temelju broja djece. Da je barem to jedini takav razgovor koji sam čula. Da je barem to jedina majka koju se pitalo: “A kad će(š) drugo?”.
Aha, znači, ne samo da ne vrijediš ako nisi majka, već imaš i nižu vrijednost majke ako imaš samo jedno dijete. Nema veze što se ta majka možda bolje brine od neke koja ima više djece i stvorit će bolju i kvalitetniju osobu, bitna je kvantiteta. Više djece čini te boljom majkom i boljom osobom.
U glavi mi se roje pitanja koja bih postavila svaki put kad naletim na takve razgovore: “Što ako netko ne može imati više djece? Je li onda ona podbacila kao majka? Što ako ne može imati djecu uopće? Kako ta žena uopće može išta u životu? Kako može razumijeti nečiju tugu, komentirati nešto, suosjećati kad je netko nepravedno napadnut? Što ako ne želi djecu? Je li to uopće žena?“
Majkama koje se usuđuju napadati druge samo na temelju toga što su majke trebalo bi biti jasno da barem polovica kugle zemaljske nije niti će ikada postati majkom. I tako treba biti. Nije sve za svakoga, niti prirodom niti odabirom. Biti majkom divna je stvar, možda najdivnija na svijetu, ali nije za svakoga samo zato jer ima maternicu i jajnike. Nije niti za neke koje na kraju i rode. Ima tih majki, ima ih i previše, koje nisu sposobne čuvati plastičnu biljku pa ih ne gledam kao kvalitetne osobe samo jer su rodile.
Biti majkom znači osjećati druge, svoje dijete i sebe. Biti majkom znači ne osuđivati. Biti majkom znači razumijeti bol, nepravdu i tugu. Biti majkom znači osjećati ljubav. Osjećati ljubav ne samo prema svom djetetu nego i prema drugima. Biti majkom znači imati otvoreno srce i prije nego postaneš majka. Neke majke su majke i prije nego imaju djecu.
Možda nikad ne rodim. Možda posvojim. Možda se udam za nekoga tko već ima djecu. Možda niti to i umrem bez djece, s mačkama ili čak i bez toga, tko zna? Ja ne znam i ne zanima me. Zanimaju me ljudi ovdje i sada, imali oni djecu ili ne, bili bijeli ili crni, visoki ili niski… Zanimaju me ljudi sa srcem koje ne osuđuje.
Nisam majka, ali sam čovjek. I majka sam više nego neke koje imaju djecu.
Do idućeg puta, zagrljaj,
A.
