Ali proći će.
Od kose do ramena, preko ćelave glave, do čičak kose.
Od “meni se to ne može dogoditi” do učenja napamet rasporeda tableta koje kad pijem i brojanja kapi jebene hemioterapije do treperenja pred @bekvalceva koncert.
Od ustajanja i lijeganja s onim što si nosila i rodila preko “ne želim ni da je na video pozivu vidim” do odlaska na put bez nje iako sam mislila da nema šanse da se razdvojimo ma kojim povodom.
Od presrećnog života preko želje da umrem do uvjerenosti da sam potpuno zdrava.
Od par promašenih dijagnoza, litara i litara hemoterapije, učenja da hodam ispočetka do ludila s celerom.
Od potpunog nevoljenja svog tijela, onoga u šta se pretvorilo, što mu je sva ta hemija uradila do potpunog ponovnog zaljubljivanja. U sebe.
Mila, proći će.
I neudobni kreveti. I igle. I mirisi. I tudje sudbine. I propušteni rodjendani. I želja da ne opteretiš druge dok se sama raspadaš. I loši nalazi.
Proći će.
Dvije stvari neće proći:
Strah.
I tvoja želja za životom.
Želi ga, pička mu materina bezobrazna, želi ga svakim milimetrom svog tijela, želi ga do kosti, želi ga i zamišljaj ga i planiraj ga kao da si zatvorena u nekom spa hotelu a ne mašini za zračenje.
U mislima pleti kike svojoj curici, drži ljubav za ruku, nosi neke seksi haljine.
Ne daj mu da ti udje u misli.
U mislima nek živi i diše život. Punim, zdravim plućima.
Možeš ti to, ljepoto.
Sve tri ove gospodje sa slika su se desile u godinu i malo više dana.
A šta je koja godina naspram života cijela?
Ništa.
Jer si ti sve. I život si ti. Želi ga. Sad kad se zajebava s tobom – više nego ikada.
Posvećeno njoj kojoj se sad čini da je i život protiv nje. A nije ♥️