Kako smo nas dvoje živjeli ovu ljubav?
Ne,ti si ljubav olako prihvatio. A ja,ja ne dam na ljubav. A ne dam ni na tebe.
Živiš u iluziji. I dalje pušiš cigaretu koju si sinoć ugasio na pola. Ajde poslijednji put, nauči me. Kako ti živiš ljubav?
Peškiri ispod nas mokri su svako veče. Od strasti ili samo od znoja?
Na šta se kladiš ti? Ja ne vidim strast.
Vidim mokru postelju i koru od narandže koju si sinoć bacio niz moje grudi. I dalje misliš da je ovo strast?
Odlazi od mene.
Ne odlazi od mene.
Nauči me, kako ti živiš ljubav?
Ti koji nikada nisi umio da me priviješ na rame. Da se osjećam kao da je moj cijeli svijet ili svemir. Ti koji nikada nisi umio da me zavoliš na moj način. Ti koji si davao hladan zagrljaj, ja koja sam tražila za koji stepen veći.
Nisi me volio u ono vrijeme,kada smo zajedno hodali ulicama Praga. Nisi me želio u ono doba,kada sam te ljubila od stopala do usana. Kada smo u krevetu vodili ljubav kao da je zadnji put. Mislila sam o tebi,o nama. O izgubljenim noćima, obojenim u sivo.
Ne vjerujem očima. Ne vjerujem cijeloj sebi. Poslije tebe ne vjerujem ni zemlji. Ni vodi. Ni suncu. Ne vjerujem alkoholu. Ni velikim idolima. Ne vjerujem vazduhu. Ni dimu. Ni vjetru. Ni oluji. Ne vjerujem disanju. Ni meditaciji. Izbacio si me totalno. Ne vjerujem da sam živa. S tobom ne vjerujem ni u šta.
Vjeran si mi bio, nevjerne mi godine. Niska raso, više mi nisi blizak. Kiša će večeras, i ti i ja, znamo da su sa nama nijanse u pitanju. Tako mi tebe, odlazi od mene. Ne nosi mi kamelije,ne pristajem na opet. Vjero, nevjero. Bez tebe su hodati pustim ulicama punih ljudi i vozova.
Noćima dugim. Tvoji prsti i nježna stopala. Na litici sam života i smrti. Tako besmrtna. Lice ledeno. A tvoje kao vatra dok me posmatraš sa druge strane mosta. Očima tvojim što me gledaju tako ledeno. Nisam te se nagledala. Moje bore na licu. Stojim na rubu života i smrti. Trepnem.
U tvoje naručje padam i ostao je samo prah.
Konkurs organizuje Lola magazin i Jaffa napolitanke.
