Unovije vrijeme se suočavamo sa poplavom prezaštitničkog vaspitanja koje njeguje patologiju ekstremnog egocentrizma, a znamo da je škola još mjesto u kojem je kolektivni duh na snazi, a vaspitni socijalizacijski momenat jedan od ključnih, rekla je Beronja.
Ona navodi da su razlozi zbog kojih djeca dolaze psihologu anksioznost, osjećaj odbačenosti i neprihvaćenosti, manjak samokontrole, nedostatak empatije, nepoštovanje društvenih normi i nedostatak radnih navika.
Beronja kaže da vaspitna uloga porodice slabi jer su djeca ili bez jasnih granica ili zatrpana strogom strukturom obaveza, dok je nekadašnje društveno neprihvatljivo ponašanje danas društveno poželjno jer ga favorizuju razni autoriteti prisutni u medijima.
Prema njenim riječima, pozitivne promjene su nastale uvođenjem psihologa u škole jer su djeca vremenom osposobljena da prepoznaju i osnažena da prijavljuju najraznovrsnije oblike nasilja, a porastom svijesti o značaju mentalnog zdravlja u društvu uopšte škole su se više otvorile prema porodici u pružanju podrške u vaspitanju i roditelji samoinicijativno dolaze po savjet i pomoć čim primijete problem.
– Rješenje je stavljanje porodice u fokus na nivou podrške zakonima tako da bismo imali sistem naklonjen porodici i roditeljstvu, edukaciju roditelja o roditeljstvu, potrebama djece i adekvatnim odgovorima na razne društvene pojave, te podizanje svijesti o cjeloživotnom učenju. Sve ovo zvuči kao utopija u našem sistemu gdje majke rade po 12 časova na dan kod privatnika, dok očevi dolaze svakih 15 dana na vikend sa rada u inostranstvu, a na službeni poziv škole nema ko da dođe na najobičniji razgovor – ističe Beronja.
Socijalni radnik u Centru “Sunce” Ljubica Ivetić kaže da se u posljednjih 15 godina ponašanje djece drastično promijenilo, da su sukobi među djecom ranije bili manje opasni i zabrinjavajući, a da su danas takvi da mogu biti i kobni po dijete žrtvu, kao i da je neophodno ograničiti pristup onlajn sadržajima, animiranim filmovima i igricama koji jasno ukazuju i uče na agresivna ponašanja.
– Takođe, učenje djece prvo i jedino o njihovim pravima, a nikako o njihovim obavezama i odgovornostima, dovodi do toga da imamo sve više djece koji ispoljavaju delinkventna ponašanja. Nikom nije u interesu da djetetu uskrati njegova prava i slobode, ali, ako ćemo ta prava zloupotrebljavati ili preuveličavati, onda ćemo dobiti probleme kod djece školskog uzrasta – izjavila je Ivetićeva Srni.
Ona je navela primjer djeteta koje je dugi niz godina gledalo i proživljavalo psihička i fizička zlostavljanja u porodici, te je sve svoje probleme i vršnjačke sukobe rješavalo agresijom i fizičkim obračunima.
– On je nasrnuo na drugog dječaka koji je od njega mlađi i fizički slabiji, dok ga je provocirao treći dječak, od njega dominantniji i fizički jači. Nije htio da kaže da ima probleme sa jačim od sebe, nego je svoju netrpeljivost i snagu pokušavao da iskali na slabijim od sebe – istakla je Ivetićeva.
Psiholog u Ugostiteljsko-ekonomskoj školi Prijedor Dražena Mršić kaže da iz godine u godinu primjećuje porast broja učenika kod kojih su bezvoljnost, nezainteresovanost, manjak strpljenja i opšta letargija dominantne karakteristike ponašanja i to ne samo prema školskim aktivnostima, nego u svim sferama života, da ti učenici postižu slabije rezultate u učenju, skloni su bježanju sa nastave i izlažu se rizičnom ponašanju, te da je sve veći dijapazon problema sa kojima se susreću prosvjetni radnici čiji rad je sve teži i izazovniji.
– Iz anketa koje provodimo u našoj školi, evidentno je da ta djeca sve ranije počinju konzumirati duvanske proizvode, alkohol, te sve mlađi stupaju u seksualne odnose. Razlozi su jak uticaj medija, sve veći broj disfunkcionalnih porodica, ali i nastavni sadržaji koji ne prate napredak tehnologije, ne drže pažnju današnjim adolescentima i neophodno ih je stoga reformisati – rekla je Mršićeva.
Prema njenim riječima, kod mladih apsolutno prevladavaju prava nad obavezama, nemaju strpljenja, hoće sve po principu “sad i odmah”, ne razmišljaju o posljedicama, samo je bitno danas i nema projekcije u budućnost.
– Današnje vrijeme nije nimalo bezazleno sa svim izazovima i rizicima koje nosi za našu djecu i omladinu, te smo dužni i obavezni sistemski raditi na edukaciji roditelja, učenika, nastavnika, ali i kompletnog društva – poručila je Mršićeva.
Učiteljica u OŠ “Branko Ćopić” Milka Mijatović zapaža da djeca danas, uglavnom, dolaze iz malobrojnijih porodica, da su u većini slučajeva mažena i pažena u svojoj užoj i široj porodici i da nastavak takvog scenarija očekuju i u školi, što u kolektivu nije moguće.
– Većina djece se brzo prilagodi novonastaloj situaciji, ali manji broj ih želi da dominira, ne libeći se da to bude i negativnim ponašanjem. Takvo dijete se teško popravlja, narušava harmoniju odjeljenja u kojem se nalazi, ne prihvata obaveze i odgovornosti, ugrožava prava vršnjaka i učitelja jer i oni imaju pravo da uče i rade i da ih pri tome niko ne ometa – rekla je Mijatovićeva.
Prema njenim riječima, dobre promjene današnjice su što su učenici slobodniji, komunikativniji, samopouzdaniji, imaju veće životno iskustvo što se tiče putovanja, ljetovanja na moru, zimovanja na planini, kao i korištenja digitalnih tehnologija, a loše su što neki učenici zloupotrebljavaju slobode koje imaju, pa time štete i sebi i svima u odjeljenju.
– Loše je i to što neki postaju zavisnici o mobilnom telefonu i ne razlikuju dobre i loše sadržaje koji im se nude putem interneta. Čini mi se da bi rješenje problema bilo u kombinaciji intelektualnog i manuelnog rada, naravno u skladu sa učeničkim mogućnostima. Jedan rad odmara od drugog, a učenici bi više naučili kroz praksu i time se bolje osposobili za kvalitetnije življenje – poručila je Mijatovićeva.
Ona je nedavno sazivanjem roditeljskog sastanka pokušala doprinijeti rješavanju problema koji su djeca imala kod kuće, a ne u školi, a koji su njoj prijavili roditelji i zatražili pomoć nakon što su uočili neprimjerenu, vulgarnu i uvredljivu komunikaciju u Viber grupama kreiranim među djecom iz odjeljenja. Ta komunikacija vremenom je dovela i do izbacivanja pojedine djece iz grupa gdje se onda ta onlajn izolacija prenosila i u oflajn sferu – ista djeca bivala su od strane vršnjaka izolovana i u učionici.
– U više navrata djeci sam na to ukazala. Oni to nisu ni radili u školi, ali bilo je slučajeva da spominju te svoje grupe. Sugerisala sam im da imaju jednu grupu i razgovarala sa njima o štetnosti uvredljivih poruka. To se poslije smirilo, a roditelje sam pozvala da se i sami uključe. To nije problem koji se dešava u školi i bila sam u dilemi da li sazivati roditeljski sastanak na tu temu ili ne, ali sam se eto i na taj način pristala uključiti da pomognem ako mogu i koliko mogu – kaže Mijatovićeva.
