Žensko tijelo nije tijelo samosvjesne pojedinke nego područje osvajanja i uništavanja. Žene se, u našim društvima, tretira isključivo kao strojeve za rađanje djece.
Abortirati u BiH, iz bilo kojeg razloga, iako je zakonski dopušteno do desetog tjedna trudnoće, je iznimno teško ako nemate novaca jer se ta zdravstvena usluga u privatnim poliklinikama masno plaća. Ako to činite u državnim bolnicama, lako je moguće da vas ‘zapadne’ doktor koji će se pozivati na priziv savjesti, premda su državne/kantonalne bolnice dužne osigurati uslugu i liječnika kojem vjerska uvjerenja neće biti prepreka u obavljanju posla za koji plaćen i koji neće iznevjeriti Hipokratovu zakletvu.
Ako, pak, uspijete pronaći takvog liječnika, lako moguće da će vam pobačaj biti izvršen ‘na živo’, osim ako nadoplatite za anesteziju. I to sve, ako imate ‘sreće’ da se u vašem entitetu, gradu ili općini u domu zdravlja/bolnici zdravstvena usluga pobačaja uopće vrši.
Psihološku pomoć ni prije ni kasnije nećete dobiti. Zakon jasan, ali problemi u praksi “Prema važećim zakonima na entitetskim razinama, svaka žena u BiH ima pravo da prema vlastitom izboru odlučuje o prekidu trudnoće u razdoblju do desetog tjedna trudnoće. Međutim, to se pravo ne poštuje u potpunosti u svim dijelovima BiH, a usluge prekida trudnoće na zahtjev trudnice nisu dostupne u relevantnim zdravstvenim ustanovama u svim dijelovima BiH.
Žene, ne samo da nemaju sveobuhvatni pristup informacija o postupku prekida trudnoće u zdravstvenim ustanovama, nego se i prekidi trudnoće u određenom broju izvode bez anestezije, a u određenim dijelovima BiH, pacijentice dodatno moraju platiti primjenu opće anestezije. Troškove usluge prekida trudnoće na zahtjev trudnice u potpunosti snosi trudnice“, ovo su dijelovi izvještaja iz 2021. godine koji je izradio Ured ombusmana za ljudska prava u BiH.
Zakoni u BiH reguliraju postupak i obveze zdravstvenih ustanova, a prema kojima svaka žena ima pravo da prema vlastitom izboru odlučuje o prekidu trudnoće do desetog tjedna trudnoće, u skladu sa Zakonom o uvjetima i postupku za prekid trudnoće (Federacija BiH, preuzet iz bivše države SFRJ), odnosno Zakonom o uslovima i procedurama prekida trudnoće (Republika Srpska), međutim, iako zakoni jasno propisuju postupke, obveze, prava i odgovornosti pacijentica i zdravstvenih ustanova, problemi su prisutni u praksi.
Delila Hasanbegović Vukas, pravnica i projektna koordinatorica iz Sarajevskog otvorenog centra, napominje kako pored postojanja pravnog osnova koji obvezuje na pružanje besplatne i sigurne zdravstvene usluge abortusa, pobačaj još uvijek nije pod jednakim uvjetima dostupan na cijeloj teritoriji BiH.
Uvjetovanje visokim cijenama “Razlozi za to su višestruki: neobavljanje prekida trudnoće na zahtjev trudnice ili uvjetovanje visokim cijenama, neujednačene cijene u kantonima, neadekvatna opremljenost javnih zdravstvenih ustanova potrebnom opremom, nepostojanje ustanova ili nedovoljan broj ustanova koje bi radile te procedure u manjim mjestima/ gradovima, nepotpuna procedura informiranja pacijentica o toku pobačaja, nepostojanje psihološke podrške“, izjavila je Hasanbegović Vukas iz SOC-a za Bljesak.info.
Prema zakonu, dodaje Hasanbegović Vukas, pacijentice koje abortus ne mogu izvršiti u svom gradu/općini, tu bi uslugu trebale dobiti u drugoj najbližoj općini/ gradu, ukoliko imaju validno zdravstveno osiguranje, a što važi za sve zdravstvene usluge te pobačaj ne bi trebao biti izuzetak. Zavodi dužni osigurati abortus u najbližoj ustanovi “Bolnice odnosno domovi zdravlja (ili preciznije: zavodi zdravstvenog osiguranja) u kojima se ovaj postupak ne vrši su dužne obezbijediti ženi da ga obavi u drugoj najbližoj ustanovi.
Rekla bih da su najugroženije žene koje žive u udaljenim mjestima, žene lošeg ekonomskog stanja, žene s invaliditetom (s obzirom na ograničenja u pristupu ginekološkim uslugama za različite vrste invaliditeta), nezaposlene žene koje nemaju obvezno zdravstveno osiguranje, Romkinje, maloljetnice“, dodaje Hasanbegović Vukas.
Cijena abortusa od 200 do 400 KM. Prekid trudnoće koji se obavlja na zahtjev trudnice do zakonom utvrđene starosti ploda, dodaje Hasanbegović Vukas se plaća i izvodi se i u javno-zdravstvenim i privatnim ordinacijama.
“Cijena je različita u različitim zdravstvenim ustanovama i teško je doći do te informacije, jer nisu sve ustanove voljne dostaviti podatke. Za potrebe pisanja Narandžastog izvještaja (2016-2019), Sarajevski otvoreni centar je uputio dopise javnim i privatnim zdravstvenim ustanovama u BiH i nismo od svih dobili tu informaciju“, rekla je Hasanbegović Vukas.
Iako je Bljesak.info uputio upite javno-zdravstvenim ustanovama, i to Županijskoj bolnici “Dr. fra Mihovil Sučić u Livnu“, Kantonalnoj bolnici “Dr. Safet Mujić“ u Mostaru, Kliničko-univerzitetskom centru u Sarajevu, odgovor smo dobili jedino iz Sveučilišne-kliničke bolnice u Mostaru. Na Bljeskov set pitanja o broju izvršenih abortusa, cijeni, podatcima o broju poznatih slučajeva o prizivu savjesti, odgovoreno je samo da se „takve usluge ne vrše u našoj bolnici“.
Cijena koju će pacijentica platiti zavisi od njenog mjesta prebivališta. Na primjer, cijena abortusa na zahtjev u Općoj bolnici Konjic je 100 KM, u Kantonalnoj bolnici Dr Irfan Ljubijankić u Bihaću pacijentica će platiti 307 KM ukoliko želi dobiti i opću anesteziju, dok je pobačaj na zahtjev s lokalnom anestezijom 201 KM.
U Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske cijena abortusa sa anestezijom je 300 KM, a bez anestezije 160 KM. “U privatnim zdravstvenim ustanovama cijene prekida trudnoće se kreću od 200 do 400 KM, u ovisnosti da li se obavlja u općoj anesteziji, abortivnom pilulom ili manualnom aspiracijom u lokalnoj anesteziji.
U javnim zdravstvenim ustanovama cijene se kreću od150 do 350 KM“, objašnjava Hasanbegović Vukas. Kontracepcijska sredstva nisu na esencijalnoj listi lijekova Činjenica da se usluga tzv. pobačaja na zahtjev plaća jest diskriminatorna, naglašava, jer ne omogućava svima jednak pristup pravu, odnosno favorizira/razlikuje jedne ispred drugih.
Pristup abortusu jeste ljudsko pravo, i iz bilo kojeg razloga da se radi, ono treba biti besplatno, sigurno i legalno. Ako nije besplatan, abortus ne može biti potpuno pravo, već ograničeno za situacije koje zakonodavac odredi (poput ugroženog zdravlja trudnice, ploda, silovanja i sl.).
Takvo ‘pravo’ uvjetovano novčanom naknadom ne uzima u obzir situacije u kojima žena treba i odluči izvršiti abortus, poput loše ekonomske situacije, nedostupnosti kontracepcije“, rekla je Hasanbegović Vukas. Selma Hadžihalilović iz Fondacije Cure navodi da je ta nevladina organizacija upoznata da se u pojedinim dijelovima BiH određeni liječnici pozivaju na priziv savjesti u kontekstu informiranja i omogućavanja mladim ženama odgovarajuća konctraceptivna sredstva.
“I pored toga što je pravo na prigovor savjesti zajamčeno Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, smatramo da u javnim zdravstvenim institucijama osobe koje su zaposlene moraju da poštuju Hipokratovu zakletvu i da svakoj osobi pruže najviši standard medicinske njege i zaštite, u skladu sa zakonima državne Bosne i Hercegovine“, rekla je Hadžihalilović za Bljesak.info. Hasanbegović Vukas, pak, ističe kako je priziv savjesti beskrajno zanimljiv, prije svega, u pravom smislu – kako „pomiriti“ obvezu pružanja usluge i pravo na slobodu vjeroispovijesti i uvjerenja (koje je bitno za medicinske stručnjake koji su se obvezali učiniti najbolje za pacijenta).
“Liječnici se kod abortusa pozivaju na priziv savjesti, a to ne čine kada spašavaju živote ubojicama, ratnim zločincima“ “Nije nam poznato da li ima takvih situacija – rekla bih da ima, ali nisu još došle do bh. javnosti. Postoje kampanje i udruženja u Hercegovini i Banjaluci koja su anti-choiceorijentirana. U bh. javnom diskursu još uvijek nije prisutna rasprava intenzivna kao ususjednoj Hrvatskoj, i nadam se da do pokušaja ograničenja na taj način ovdje neće doći (koliko god to mogli očekivati)“, dodaje Hasanbegović Vukas.
Zanimljivo je, ističe Hasanbegović Vukas, da se medicinski radnici ne pozivaju na priziv savjesti kada medicinske usluge pružaju počiniteljima krivičnih djela, pa ni onih najtežih (niti trebaju jer su pod Hipokratovom zakletvom), ali to čine kada su u pitanju seksualna i reproduktivna prava žena što je, kako kaže, licemjerno, neprofesionalno i porazno.
Na području Federacije BiH, hitna kontracepcija je dostupna na recept ginekologa, dok u Republici Srpskoj za hitnu kontracepciju nije neophodan recept propisan od liječnika, pri čemu korisnik snosi punu cijenu za lijek. Od deset kantona u FBiH, samo Kanton 10 financira jedno kontraceptivno sredstvo iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja.
Hadžihalilović ističe kako je, zapravo, nedovoljna dostupnost kontracepcija dovela do toga da prekid trudnoće predstavlja i način kontracepcije u našem društvenom kontekstu. BiH – država koja mrzi žene jer ih tretira kao strojeve za rađanje djece “Pravo na seksualno reproduktivno zdravlje, uključujući i pravo na siguran, legalan, bezbolan, dostupan i besplatan prekid trudnoće je opšte pravo svako žene i djevojčice u Bosni i Hercegovini.
Samom činjenicom da u pojedinim dijelovima BiH zdravlje žena i djevojčica nije prioritet dovoljno govori o odgovornosti nadležnih prema zakonima Bosne i Hercegovine“, rekla je Hadžihalilović. Prema informacijama kojima raspolože Sarajevski otvoreni centar, u BiH postoji nekoliko udruga i inicijativa koje se bore za zabranu pobačaja, njihov se aktivizam svodi na plasiranju informacija u online prostoru, ali i tzv. molitvene akcije poput one iz 2017. godine kada su aktivisti širokobriješke udruge „Mlado Sunce“ molili ispred SKB Mostar 40 dana s ciljem, kako su naveli, „zaštite života od začešća“.
Ni Darko Bošnjak, voditelj tog projekta, nije odgovorio na upite portala Bljesak.info. Zajedničko tim tzv. anti-choice aktivistima je, ističe Hasanbegović Vukas, širenje znanstveno neprovjerenih i netočnih informacija o abortusu. Profesionalni ‘molitelji’ za spas života od začeća maltretiraju žene “Navodno, nude savjetovanje i podršku koje često ide k tome da odvrate žene od ovog postupka koji im je potreban.
Bojim se da iza ovih i sličnih ideja i generalno izražene ‘zabrinutosti’ za pad nataliteta ne stoje objektivna znanja, već selektivno odabrane informacije, čiji cilj je da ženu pretvore u nekoga ko isključivo služi da rađa i reproducira naciju, i time ograniče ženino pravo na vlastitu odluku i, ako tako želi, djelovanje van konteksta nametnutog majčinstva.
“Potenciranje ‘psiholoških posljedica abortusa ‘koje često vidimo u njihovom djelovanju predstavlja generaliziranje nečega što je izuzetno individualno te smatram da fokus treba biti na stvaranju uvjeta da svako željeno dijete sa svojim roditeljem/ roditeljima ima uvjete za dostojanstven život, kao i na edukaciji građanstva o osnovnim pravima u reproduktivnoj i seksualnoj sferi“, dodaje Hasanbegović Vukas.
Abortus – tabu tema u BiH Abortus je, zaključuje Hasanbegović Vukas, djelomično još uvijek tabu tema u našem društvu zbog tradicionalnih shvaćanja repodruktivne sfere koja prevladavaju u nekim sredinama.
“Sigurno je da ni retrogradna tzv. religijska uvjerenja, i to osoba koje pružaju ove usluge, doktoraica medicine i zdravstvenih radnika, pa i zastupnika i donositelja bitnih odluka, ne doprinose punom i slobodnom uživanju ovog prava niti bi smjela uticati na obavljanje poslova“, izjavila je Hasanbegović Vukas.
Preuzeto sa: bljesak.info
