Za samo nekoliko sedmica, naša ćerka će početi predškolsko. U ponedjeljak i srijedu ujutru, prebaciće svoj mali ranac preko ramena, obući svoje patike u boji i izaći kroz vrata.
Ako je pitate o tome, nasmiješiće se i reći će vam koliko je uzbuđena.
Ali ja? Iako sam spremna na to i potpuno uvjerena da će se ona super snaći, moj stomak takođe radi salto unazad pri samoj pomisli. Jer ona je naše najmlađe dijete. Naša mala. Naša posljednja.
Ako ste već bili u ovoj situaciji, onda znate:
Kada vaše posljednje dijete krene u školu, osjetićete da vam se srce kida.
Biće teže pustiti ovaj put jer znate šta to znači.
Namontiraćete osmijeh dok joj češljate kosu i sipate pahuljice.
Stisnućete joj malu ruku nešto čvršće dok je vodite od automobila do vrata njenog razreda. Knedla u grlu će biti nemoguća za gutanje dok je ljubite i mašete zbogom.
Kada vaše posljednje dijete krene u školu, ispustićete mali uzdah olakšanja.
Proveli ste toliko dana – toliko ranih jutara i besanih noći – brinući se za sve ostale non-stop. Sada će vam se rutina promijeniti.
Doći ćete kući i popiti kafu dok je još topla.
Život će i dalje biti užurban, ali možda ćete sada moći da pronađete sat vremena da pročitate tu knjigu koja stoji neotvorena na vašem noćnom stočiću godinu dana, ili da se sastanete s prijateljem na kafi.
Imaćete malo više tišine u danima. Molićete se da dođe i malo više ravnoteže, tako da kad otkuca četiri sata i djeca prođu kroz vrata, možete im posvetiti punu pažnju umjesto što radite milion stvari odjednom kao što ste radili kad su svi bili kod kuće.
Kada vaše posljednje dete krene u školu, osjetićete zatvaranje jednog poglavlja.
Već neko vrijeme niste u fazi pelena i bočica, ali još uvijek imate malenog kod kuće. Još uvijek ste se osjećali kao da imate ,,bebu”… ali sada nema poricanja kako je porasla.
Sezona imanja malog saputnika svakog dana će biti gotova. 24/7 će se pretvoriti u popodneva, večeri, vikende i ljeta.
Nedostajaće vam djeca. Gledaćete na dane provedene s njima s ružičastim naočarima, gotovo zaboravljajući koliko su bili zahtjevni.
Kada vaše poslednje dijeete krene u školu, brinućete se.
Iako više nije beba, ona je vaša beba – ona koja je najmanja i najmlađa i koju ste možda držali malo čvršće. Razmišljaćete o njoj cijelog dana i pitati se kako joj ide. Da li sklapa prijateljstva? Da li dijeli s drugima? Da li se osjeća ugodno s nastavnicima? Da li vam nedostaje koliko i vama njoj?
A onda ćete se podsjetiti da je ona već spremna i da će to uspješno savladati.
Kada vaše posljednje dijete krene u školu, bićete ponosni.
Gledaćete ljude u koje su vaša deca porasla i vaše srce će se napuniti jer, dođavola, oni su tako divni.
Bićete u čudu kako su postali pametni, smiješni i sposobni.
Razmišljaćete o svim danima koje ste proveli uz njih. O svemu što ste ih naučili i o svemu što su vam oni naučili.
Kada vaše posljednje dete krene u školu, bićete srećni i tužni i ponosni i sentimentani i zabrinuti i uzbuđeni i sve to.
To je velika promjena za nju, a možda i još veća promjena za vas.
Kada vaše posljednje dijete krene u školu, sve će biti u redu – i vi takođe. Obećavam.
Prevela: Iris Janković
