Kao i većina drugih mama, osudila sam takvo etiketiranje. Zaista smatram da svi moraju znati sve raditi oko održavanja kuće i da žensko može ukucati u zid, kao i da muško može upaliti veš mašinu, a da mu ne dižemo spomenik za to.
Ravnopravnost u našem domu i suprug i ja pokazujemo svakodnevno. I mama i tata kuhaju, peru suđe, peru odjeću, voze auto…
Naša curica Mina, koja ima dvije i po godine, stalno želi sve naučiti od nas. Tako ju je nedavno zainteresirala mašina za pranje veša, pa me ispitivala u kupatilu kako radi, čemu služi koje dugme i slično. Koji dan kasnije u jednoj sam trgovini vidjela igračku veš-mašinu i kupila sam joj je. Oduševila se!
Šta će ti reći frendice feministice? našalio se moj suprug, koji zna kako ja grizem za ženska prava.
Feminizam nema veze s učenjem djeteta kako stvari funkcionišu, odgovorila sam.
Iskreno, kupila bih veš-mašinu i dječaku da ga imam, baš kao što sam Mini ranije kupila i set za građevinara i bager jer ju je to zanimalo.
I zaista, reakcije mama oko mene su bile podijeljene kad su vidjele na mjoj priči na Instagramu da se Mina igra s veš-mašinom koja radi na baterije, pa dobro i prenosi cijelo iskustvo pranja.
I ja sam to mislila kupiti jer je fora, ali ne želim je učiti da služi u kući, bio je jedan komentar.
Znači, ako zna oprati odjeću, onda služi? Moram je učiti da bude prljava i da ne pere odjeću? bio je moj odgovor, na koji sam dobila samo seen.
To cure! Učite korisne stvari, kazala je druga.
Evo upravo pere autiće, odgovorila sam. I stvarno ih je “prala”. Minu zapravo puno više zanimaju tehničke stvari. I u vezi s mašinom su je zanimali dugmići, pa otkud voda, pa kako se vrti, više nego sama prljava odjeća.
Dobila sam niz komentara od “ubijaš ono za što se borimo” do “današnje mame ne uče djecu kućanskim poslovima, kao da je sramota pospremiti”.
Kupovinom veš-mašine ne učim dijete da joj životni cilj bude pranje odjeće, jednako kao što joj kupnjom bagera nisam poručila da bi trebala kopati u budućnosti. Jednostavno je učim potrebnim stvarima koje treba znati i da cijeli život živi sama!
No, znam i shvatam reakcije zabrinutih mama jer su trgovine s dječjim igračkama i dalje nekako podijeljene na muški i ženski sektor, onako po bojama i grupiranim stvarima.
Da je veš-mašina bila roza boje, ne bih je kupila. Ali bila je neutralne smeđe. No, isto tako, zašto je roza odjednom nepoželjna boja? Prije nekoliko dana išli smo s Minom kupiti joj novi bicikl i od silnog izbora ona je sama odabrala rozi. Ja sam joj čak najviše gurala jedan crno-žuti, ali ona je rekla, “Neću taj, hoću ovaj!”
Jesam li trebala insistirati da odaberemo neutralne boje? Ne mislim da jesam. I ja imam boje koje mi se više sviđaju od drugih i ne bih htjela da mi neko nametne da moram nositi tu i tu boju jer je moja boja u nečem pogrešna.
Ali vratimo se na diskutabilnu veš-mašinu.
Ko neće odrasti i trebati oprati odjeću u veš-mašini? I muško i žensko bi to trebali znati.
Ovdje nije problem u meni koja učim svoje žensko dijete da opere odjeću, već u roditeljima muške djece koja ne uče njih to isto.
Nije feminizam odustajanje od životno olakšavajućih stvari kao što je korištenje mašine za pranje veša, koje nam omogućuje uštedu vremena i energije. Feminizam u dječjem odgoju bi prvenstveno trebao biti trud mama i tata dječaka da njih uče ravnopravnosti, jednako kao što to učimo mi roditelji djevojčica.
Stoga ću igračku veš-mašinu sigurno proslijediti jednoj od mama dječaka. No prvo neka se Mina izgušta.
Preuzeto sa: zadovoljna.dnevnik.hr
