Iako blizu praga četrdesete, uvijek sam mislila da je to to, ali na kraju bi se ispostavilo da je jedno želja, a drugo ono što na kraju od toga ispadne, najčešće ni približno tome što si željela, jer u konačnici, predug put u toj potrazi otkrije pravo lice onoga od kojeg si sve to očekivala i koji ti se u početku činio da je upravo taj, a na kraju ti ostaje pitanje : “Gdje mi je bila pamet, zašto sam sebi to dopustila?”.
Nedavno mi je prijateljica dala savjet, rekla mi je “Znaš draga, najbolje ih upoznaš kada odu”.
Dakle, što zapravo želim?
Želim muškarca. Onog pravog, realnog, živog, opipljivog, neplastičnog, zdravog.
Želim muškarca koji neće imat problema sa uzvraćanjem ljubavi, istom mjerom kojom mu je upućujem.
Želim muškarca koji se neće igrati mojim srcem i životom.
Želim muškarca koji neće biti moj projekt.
Želim muškarca koji je ispravan, ne želim više oštećene pakete, nepregledane.
Želim muškarca koji neće ući u moj život kao tornado i nestati kao duh, ostavljajući me slomljenom sa tisuću i jednim neodgovorenim pitanjem.
Želim muškarca koj će me poštovati, cijeniti.
Ne želim pacijente, mamine sinove, neuspjele filozofe, one koji tvrde da im je bolje samima nego s nekim, lažljivce, psihopate, ovisnike.
Ne želim one koji puno laju, a ne rade ništa, sakrivaju se iza moje suknje. Ne želim one na koje ne mogu računati, na koje se ne mogu osloniti.
Hoću muškarca koji mi neće davati mrvice, milostnju, a ja njemu cijelo svoje srce i dušu.
Ne želim manijake koji vide samo sebe, narcise i opsesivce. Ne želim onoga koji će biti imun na moje suze, moju bol.
Ne želim onoga koji nije sposoban nositi se sam sa sobom, ne želim onoga kojeg moram popravljati.
Želim muškarca koji će dijeiti sve sa mnom, radost, tugu.
Želim onoga koji će me razumijeti, vidjeti koliko se trudim oko njega, onoga koj će mi na kraju teškog i napornog dana reći: Pusti sve, dođi. … Ja ću…. Odmori…
Želim onoga koji ima doticaj sa stvarnošću, koji živi u tom momentu, koji mi neće prodavati jeftine iluzije.
Želim muškarca koji ima svoje ja, zdravo ja.
Želim muškarca koji će me razbacati po spavaćoj sobi, više od slavnih 10 minuta.
Želim onoga koji zna što je odgovornost.
Ne želim recidiviste, samoprozvane patnike protiv kojih je cijeli svijet. Ne želim onog kojemu sam za sve kriva ja.
Želim onoga koji vjeruje u prijateljstvo, ne želim ženskaroša, predatora, sumnjičavca.
Želim muškarca koji neće stavljati ispred mene svoju prošlost, a očekivati od mene da se isključivo ja pobrinem za našu budućnost.
Ne želim kukavicu, manipulatora, slabića.
Želim onoga koji će dijeliti moje snove i biti dio njih, kojem ću biti lijepa, koji će mi dati kompliment, za kojeg ću biti jedina.
Ne želim onoga pokraj kojeg ću biti sama, nečujna, nevidljiva.
Tražim li puno, postoji li uopće takav o kakvom sanjam još uvijek? Hoću li ga ikada upoznati, dočekati? Tko to zna. No, nakon svega, sada bar znam što ja želim i na ništa manje od toga ne pristajem, pojavio se on ili ne.
J.Z.
