Nekada je odlazak kod psihologa ili psihoterapeuta bio bauk. Danas se ta barijera srušila, nekako u korak s predrasudom da pomoć trebaju samo oni koji su psihički bolesni i sa shvatanjem i prihvatanjem da smo svi mi, na neki način, pomalo, ako ne bolesni, ono bar u problemu.
A to rušenje mentalnog Berlinskog zida predrasuda donijelo je pravu pometnju na polju podrške i (samo)pomoći. Danas, sem “standardnih” psihijatara i psihologa, tu su i životni treneri koji nude i obećavaju promjenu života gotovo svakog ko zakuca na njihova vrata ili “okrene broj” putem Skajpa.
A šta su i ko su to zapravo životni treneri, kako se to uopšte trenira život i ko trenira trenere koji vas treniraju život? Da li je život jedini trener svakom pojedincu, a istorija jedina njegova učiteljica ili ipak postoje stručnjaci koji vas mogu naučiti kako da (bolje) živite?
Možda diploma nije garant nečijeg znanja ili vještine, ali transparentnost je važan dio svakog zanimanja pa, ukoliko je jasno poznato šta znači biti ljekar ili ekonomista, treba jasno biti poznato i šta znači biti životni trener: da li je to zvanični ili alternativni pristup rješavanju problema, koje vještine i znanja obuhvata i kako se do njih dolazi.
Pitanja, nedoumice i sumnje smo pokušali riješiti obrativši se dvjema ženama koje se bave life coachingom na različite načine, psihologici, ali i pregledanjem onlajn dostupnih stranica i malim istraživanjem institucija “nadležnih” za ovu profesiju.
Šta kažu Životni treneri
Šta, zašto i čemu prvo smo pitali dvije žene, Tijanu Ćup, diplomiranog ekonomistu i Bojanu Blažević, takođe ženu sa Ekonomskog fakulteta i bivšeg medijskog konsultanta, koje su u nekom trenutku odlučile da karijere okrenu (iako i ovo novo zanimanje ima i te kako veze sa ekonomijom i marketingom, planiranjem i izradom strategija) i postanu životni treneri.
Tijana, Vi ste ekonomista po struci, ali se bavite life coaching-om, o čemu imate potvrdu Koledža profesionalnih karijera. Koje su to sposobosti i znanja koja su vas kvalifikovala da postanete životni trener?
Life coach ili, kako ja to za naše govorno područje prevodim, motivacioni mentor je osoba koja razumije zašto se ponašate tako kako se ponašate i koja vam adekvatnim tehnikama ukazuje na mogućnosti da svoj život unaprijedite. Zajedno sa vama kreira ciljeve za predivnu budućnost, pomaže vam da osmislite plan akcije da do tih ciljeva stignete i inspiriše vas i motiviše da to uistinu i postignete. Upravo to znači i certifikat koji imam.
Uklanjanje strahova, pomoć pojedincu da riješi probleme sa sobom i okolinom koji ga sprečavaju da napreduje, ovo su problemi za koje nudite rješenje, ali koji su jednako standardno prepoznati kao razlog za obraćanje psihologu. Šta je razlika između Vašeg pristupa i podrške psihologa, terapeuta ili psihijatra?
Psiholog, terapeut, psihijatar, to su sve različita zanimanja koja, baš kao i coaching, u osnovi ima najbolju namjeru – pomoći pojedincu. Istina je da se coaching u nekim segmentima koji se tiču uklanjanja strahova i vraćanja vjere u sebe preklapa sa onim što rade psihoterapeuti, ali on se u osnovi ipak više bavi čovjekovom budućnošću. Coaching je ciljno orjentisan, vodi osobu ka tačno određenom cilju, a strahovi i nedostatak samopouzdanja uklanjaju se samo ako se oni pojave kao prepreke za dostizanje nekog višeg cilja.
Koliko traje jedan standardni proces kroz koji osoba prolazi da bi postigla postavljene ciljeve?
To zavisi od najmanje dva faktora: od same osobe i od karakteristika cilja i, naravno, varira za svakog pojedinca. Svaki napredak ka cilju zavisi isključivo od volje i angažmana klijenata, jer ja sam tu da klijentima pomognem da uvide lične resurse i spoljašnje mogućnosti, ali klijenti su ti koji moraju napraviti korake ka cilju. Za neke, taj proces traje mjesec dana, za neke druge nekoliko mjeseci. Budući da ja klijente smatram stručnjacima za njihov život, oni sami procjenjuju i kada im podrška coacha više nije potrebna i kada mogu nastaviti sami.
Na Vašem sajtu stoji da će, zahvaljujući life coachingu, osoba postići uspjeh u poslu, zdravlju, ljubavi, biti, raditi i imati sve što poželi. Da li Vi time dajete neku izvjesnost uspjeha i dobrog zdravlja i “imanja svega što se poželi”?
Ja sa sigurnošću mogu da vam kažem da ćete radom sa mnom ugledati kojim putem trebate krenuti i koje korake trebate preći, ali korake na tom putu morate preduzeti vi. Drugim riječima, ja klijentima mogu pokazati punu trpezu, ali klijenti hranu koju vide na stolu moraju sami sažvakati žele li biti siti.
Naša druga sagovornica i profesionalni trener, Bojana, ima nešto drugačiji pristup, praksu i uvjerenje o svojim sposobnostima, koje joj je izdao Institut za neuro-lingvističko programiranje iz Beograda. Zanimalo nas je koja je razlika life coachinga i NLP treninga?
Life coaching postoji kao zvaničan naziv, kao što postoje i zvanične međunarodne institucije koja certifikuju life coacheve. Pored toga, pod life coaching osoba često objedini različite tehnike koje poznaje i koristi kroz rad od NLP, do Reikija, Theta Healinga, EFT, afirmacija i tako dalje. To je tema o kojoj bi se moglo govoriti duže i šire, jer je to sve novo, nepotpuno regulisano i puno polemike se stvara oko toga i, u suštini, od osobe zavisi koliko dobro, efikasno i etički će koristiti koji alat.
Istovremeno, Life coaching može biti puno toga, od konkretnog tretmana, razgovora, edukacije, polja razvoja i tako dalje, a NLP trening je trening zasnovan na NLP tehnikama ličnog uspjeha i razvoja.
Na svom sajtu ste naveli da je razlika između life coaching-a i psihoterapije što on (LC): “…ne pokušava da objasni ponašanja, ne analizira prošlost i ne određuje eventualnu patologiju kod klijenta.” Ali ovo ne pokušava ni bihejvioralni pristup (bilo psihologa, bilo psihijatra) koji se fokusira upravo na taktike, tehnike komunikacije i ponašanja. Pa šta je to što Vaš pristup čini posebnim i različitim od bihejvioralnog?
Ne razumijem se u bihejvioralni pristup dovoljno da bih o njemu govorila, ali saglasna sam sa izjavom koju ste naveli, barem iz svog ličnog iskustva sa tim pristupom i putem prijatelja koji su edukovani na tom polju i koji rade i postižu odlične rezultate u radu sa ljudima.
Cilj moje izjave je bio pružiti jednostavniju i uopštenu informaciju kako bi ljudi razumjeli razliku između odavno poznatog, kolektivnog usvojenog uvjerenja o terapiji uopšte i onog novijeg, kako bi mogli razmotriti mogućnost da unaprijede nešto u svom životu ili riješe nešto što ih muči, bez misli da će dobiti etiketu okruženja da ima “dijagnozu” ili da bilo šta nije u redu s njim.
Neko će možda nešto nazvati depresijom ili anksioznim poremećajem i to je sasvim u redu. Ali u redu je i da osoba zna da ima druge opcije, da postoji energetski rad, alternativna medicina i holistički pristupi, kao i da ode na mjesto gdje će neko njeno trenutno stanje posmatrati samo kao polaznu tačku, start i potražiti druge informacije i ideje kako da je podstakne da dođe do novih ideja i rješenja. Postoje razni psihoterapijski pravci, kao i terapijsko-energetski pravci koji to odlično rade rade.
Koliko traje jedan, nazovimo ga, kurs kroz koji je potrebno proći da bi se savladale sve vještine koje se dobijaju NLP treningom ili life coaching-om?
Life coaching je, opet, široko polje. To je danas (banalizujem) kao što je nekad bio menadžment ili marketing. Svi su to upisivali na cijeloj planeti. Onda se nakon par godina iskristalisalo ko je koliko kompetentan, odnosno ko zaista želi da se bavi time, a ko je “prošetao” u skladu sa trendom.
Imate life coaching edukacije koje se završe bukvalno za sedam do deset dana. Neću navoditi koje, da ne bi neko pogrešno shvatio. Ja sam, recimo, završila NLP Practicioner u trajanju od devet mjeseci i nakon toga NLP Master još devet mjeseci. Nakon toga sam godinu dana vježbala u praksi. To je tri godine edukacije. Ima još jedan nivo edukacije dalje, ali ja sam se odlučila da idem dublje i završila Theta Healing edukacije nakon toga. Moja edukacija i znanje je otišlo u pravcu holističkog pristupa i energetskog rada. To mi je dalo i širinu i dubinu, prije svega za rad na sebi pa onda za rad sa drugima.
Koji je procenat uspješnosti tih kurseva, da li imate neku evidenciju o tome?
Poboljšano stanje klijenata ili, još češće, polaznika joge kao i vidljive promjene u njihovim životima su jedina statistika koja je meni potrebna i zbog koje radim to što radim. Kada je u pitanju edukacija, sjećam se da nas je mentorica sve pitala nakon prvih devet mjeseci da li bismo sada uzeli novac za edukaciju koji smo dali ili sve znanje koje smo dobili – i svi smo imali jasan odgovor. Bilo je vrijedno svakog uloženog dinara.
Jedan od osnovnih problema s kojim se ljudi suočavaju, koji uzrokuje upravo gomilu drugih, koje bi sigurno željeli riješiti, je nemaština. Koliko su onda ovakvi kursevi dostupni svima?
Jedan od osnovnih problema sa kojima se ljudi suočavaju je nezahvalnost. Znanje je dostupno gotovo svima. Na internetu imate besplatne webinare, na You Tube-u svakodnevno izlaze hiljade video snimaka koji ljudima mogu dati novu perspektivu, ali čovjek mora prvo željeti, a onda svjesno odabrati neke stvari u životu. Nije lako suočiti se sa sobom, ali sreća, život nas sve natjera na to. Neki se opiru vječno, a neki odluče da se suoče, iskuse svu potrebnu patnju i onda odaberu nešto drugo, bolje za sebe. Sve čemu se opiremo, to postajemo.
Viđala sam ljude koji imaju sve finansijske mogućnosti da upoznaju sebe bolje i pomognu sebi, kao i one koji imaju jako loše finansijsko stanje i nađu način da naprave prvi korak. Prosto, ponudi im se mogućnost nekad i od nekoga od nas, ako se osjeti spremnost. Rijetko ko neće podržati onog ko je spreman.
Da li biste mogli da kažete zašto ste odabrali biti životni trener?
Na jednoj od prvih stranica knjige Menadžerske vještine je pisao termin COACHING koji je govorio o mentorstvu zaposlenih koje menadžer vrši u kompaniji i gdje prelazi iz uloge klasičnog menadžera u mentora. Eto, zato Life Coaching. Zbog ljudi.
Iz ugla psihologa
Sljedeći korak u shvatanju šta, zašto i čemu životno treniranje bio je i razgovor sa stručnjakom iz druge oblasti – psihologom. Nekoliko pitanja smo postavili Ireni Spasojević, koja se bavi racionalno-emocionalnom bihejvioralnom terapijom (REBT).
Vi ste psiholog i bavite se racionalno-emocionalno bihejvioralnom terapijom (REBT). Ova terapija stavlja u fokus način razmišljanja i promjenu ponašanja, bez vraćanja u prošlost i analizu. Zašto smatrate ovaj pristup dobrim i da li se problemi mogu riješiti bez potrage za njegovim uzrokom?
Ja sam bila zaljubljenik u psihoanalizu, slaganje životom razbacanih kockica je bila moja opsesija, a i danas je psihogeneza moja strast. Kad sam se upoznala sa osnovnim principima REBT-a iznenadila me jednostavnost, ali i pragmatičnost ovog pristupa. Cilj tretmana nije samo da se klijent osjeca bolje već i da zaista bude bolje.
Prošlost se ne ignoriše, naprotiv, obrađuje se, ali iz sadašnje perspektive. Inicijalno se radi na aktuelnoj problematici, u čijoj pozadini leže iracionalne misli i filozofije koje su sticane tokom života. Terapija je efikasna, što klijente motiviše za dalji rad, a svoj rad prilagođavam senzibilitetu osobe: ako neko ima potrebu riješiti ometajuću manifestaciju, na primjer panični napad, ispoštujem tu potrebu, ako neko drugi ima tendenciju ne samo da riješi ometajuće obrasce funkcionisanja već i da realizuje svoje potencijale, tada tretman prati taj afinitet.
Danas je, pored psihologa, psihijatara i psihoterapeuta, mnoštvo životnih trenera, koji kažu da će riješiti probleme pojedinca krenuvši od straha, neuspješne komunikacije s okolinom do pomaganja izgradnje uspješne karijere. Kakav je vaš stav prema ovoj profesiji?
Konkretne smjernice životnog trenera motivisanoj osobi mogu biti jako korisne. Ekspanzija promocije pozitivnog mišljenja mi je nekako prirodna reakcija na generacijama postojan model razmišljanja i vrednovanja. Transgeneracijski se prenosila i visoko vrednovala vrijednost mazohizma, samožrtvovanja, žrtvovanja, poniznosti i bojazni. Čupanje iz tih stega može biti prenaglašeno.
Smatram da je težnja da budemo što zadovoljniji, MI, iz perspektive prvog lica u jednini, zaista dobro.
Perspektiva koja nedostaje, u mom poimanju te filozofije, jeste odsustvo realnosti, idealizovanje života i životnih okolnosti, što stvara novi jaz između realnog i idealizovanog JA, drugih i svijeta uopšte.
Psihoterapija ne stavlja ružičaste naočale već prihvata cijeli dijapazon emocija, situacija, s težnjom funkcionalnosti, samoprihvatanja, zadovoljstva kao i tugovanja, nezadovoljstva, krahove i uspone.
Gdje biste vi stavili granicu ili povukli liniju koja razlikuje Life Coaching od psihologije i psihoterapije i kako osoba da zna kada se i kome treba obratiti za pomoć?
Life Coaching motiviše i uči određene vještine, ima mogućnost da nadograđuje zdrave potencijale, psihoterapeut sistemski primjenjuje znanja i vještine u krizama, otežanom svakodnevnom funkcionisanju, disfunkcionalnosti, psihopatologiji, ali i na razvoju zdravih kapaciteta i ličnom razvoju.
Iz ugla profesije: šta diplome i potvrde životnih trenera znače, koliko traju i koštaju njihove obuke?
I pored zvučnih imena institucija i udruženja, mora se reći da, kada se govori o ovoj vrsti obrazovanja, ne postoje državne ustanove niti diplome koje se stiču četvorogodišnjim školovanjem, a riječ Master u ovom slučaju nije ona koja se nalazi na sljedećem koraku nakon osnovnih studija, ljestvicu iznad Bachelor-a već je, zapravo, riječ o kursevima.
Zvučno ime IAP Career College ili prevedeno “Koledž karijere” je onlajn platforma koja nudi različite onlajn kurseve, počevši od certifikata vlasnika galerije, vlasnika pekare, poslovnog konsultanta, dekoratera kolača do životnih trenera.
Kurs lajfkoučinga traje šest nedjelja i za devedeset i sedam dolara, ukoliko se prijavite na vrijeme, a za 377 ukoliko donesete odluku u posljednji čas, možete skinuti priručnik, proći kroz obuku i na mejl dobiti personalizovani certifikat životnog trenera.
A ukoliko se prijavite na vrijeme, za jedan dolar postajete član Internacionalne asocijacije profesionalnih životnih trenera IAPO.
S druge strane, NLP Institut ili “Institut za neuro-lingvističko programiranje” privatna je ustanova koja djeluje u skladu sa Internacionalnom asocijacijom za NLP (IANLP), Evropskom asocijacijom trenera (ECA) i Evropskom zajednicom za neuro-lingvističko programiranje (ECNLP) i, kako njihov sajt kaže, čine ga: “vizionari, inovatori, bestseler autori, buntovnici, učitelji, ambiciozni i preduzetni – ukratko ljudi koji veruju da mogu da utiču na pozitivne promjene u okruženju.”
Sama obuka na beogradskom Institutu ima četiri stepena: početnik, praktičar, master i, na kraju, trener. Stepen mastera, kako to na Instutu kažu, je nivo na kojem “možete da manifestujete svoje snove, pritom podržavajući i druge na putu ličnog razvoja.”
A koliko vas takva znanja koštaju u vremenu i novcu, odlučili smo pitati NLP Institut i obratili im se mejlom, kao neko ko na sajtu, javno dostupnom izvoru podataka, ne može da pronađe sve informacije, budući da njihova veb stranica ne govori ništa o konkretnim brojkama.
Pored oduševljenja za zainteresovanost za njihove kurseve i bezbroj linkova za sve akcije, izdvojili su se sljedeći podaci i cifre.
Prvi nivo, dakle Starter, predstavlja na neki način upoznavanje sa ovim zanimanjem i, kao i sve ostale NLP obuke, ima dvije moguće cijene: akcijsku ili redovnu, tako da vas dva dana obuke mogu koštati 12o ili 157 evra.
Naredni korak je nešto duži i “nešto” skuplji. Da biste dobili potvrdu da ste NLP Practicioner treba da prođete osam sesija po dva dana. Tih šesnaest dana može vas izaći 1098 ili 1184 evra.
Treći korak na ovom putu je Master i dug je ukupno dvadeset i pet dana, a koje čini sedam sesija podijeljenih po sistemu četiri dana, tri dana, četiri, tri, četiri, tri, četiri, tri, četiri i tri. Uz to, potrebno je da uplatite 1346 ili 1583 evra.
Završni, najviši NLP stepenik je Trainer, na koji kad se popnete, možete i sami da obučavate druge i upućujete ih u tajne zanata. Ovo je 1180 evra vrijedan devetodnevni završni segment, na koji se dodaje i praktična obuka i certifikat po cijeni od 676 evra.
Dakle, ako pretpostavimo da su ljudi koji kreću na kurseve life coachin-ga racionalne i efikasne osobe, što bi bio i preduslov za bavljenje ovim poslom te da će se uvijek prijaviti na vrijeme, kada su cijene niže, računica kaže da je za nivo Mastera ili životnog trenera potrebno 2 564 evra za četrdeset i tri dana, koja se zbog termina i razmaka među sesijama razdvajaju na proljećne i jesenje obuke pa cjelokupni trening može da traje i godinu dana.
Do posljednjeg nivoa je potrebno ukupno pedeset i dva dana, bez obuke, uz 4 420 evra.
Da li je ovo obrazovanje vrijedno uloženog novca i da li on obezbjeđuje kvalitet, nećemo da sudimo. Cilj je bio da se pruži uvid u maglovitu sferu popularnog zanimanja i put koji se prelazi da bi se došlo na poziciju toliko naizgled poznatog, a zapravo nejasnog, poziva životnog trenera.
Psihologija i psihijatrija su naučne discipline, sa istorijom dužom od svog zvaničnog izdvajanja iz filozofskih korijena, to jest okvira drugih medicinskih specijalnosti. Iako na različite načine, obje ispituju percepciju, razumijevanje, pažnju, motivaciju, reakcije i još mnogo aspekata koji čine jedno ljudsko biće. Načini na koji one funkcionišu i preduslovi koji postoje da bi se neko nazvao psihologom ili psihijatrom poznati su, od predmeta kojima se bave do njihovog trajanja i troškova studiranja i usavršavanja.
Jednaka transparentnost važna je za svaku disciplinu i svakoga ko se teži smatrati stručnjakom.
Na vama je da odlučite da li vrijedi za jednu sesiju koja, kako veb stranica kaže, uključuje identifikovanje prepreke, njeno uklanjanje i prvi korak dati deset evra, za dodatni korak koji podrazumijeva i plan akcije, fokus na cilj i motivaciju trideset evra ili za mjesec dana, pod mentorstvom trenera, koji prethodnom dodaje svakodnevna motivaciju, konstantni fokus na cilj i podršku dati 200 evra.
Ono što je sigurno jeste da ćete bar proći jeftinije u odnosu na susjednu Hrvatsku, gdje cijena jedne sesije zavisi od njenog trajanja pa pedeset evra dajete za četrdeset i pet minuta, a šezdeset evra za sat i po. Tri termina i mejlovi između viđanja imaju cijenu od 150 evra, ako razgovarate po jedan školski čas, a 190 evra ako razgovor traje po dva sata.
Nekada je dovoljno da vam neko kaže da će sve biti dobro, da vi to možete i da vjeruje u vas. Nekada je potrebno raščistiti sa sobom i postaviti cilj, otkriti svoju misiju, imati viziju, pronaći strategiju i razraditi plan kojim ćete ih ostvariti. Standardna marketing procedura je neosporno potrebna i svakom pojedincu. Da li vam za to treba neko drugi, zavisi od ličnih sklonosti. Ali ako se neprekidno vrtite u krugu i konstantno vas sputavaju iste prepreke, možda treba da, pored planiranja i fokusa na budućnost, razmislite i o prošlosti.
I sjetite se da je u redu da niste u redu i da tako stoji stvar sa svakim na ovom svijetu, jer ili niko nije poremećen ili je svako poremećen na svoj način.
