Nakon razvoda nekadašnji supružnici se često dogovore da imaju zajedničko skrbnišvo nad djecom. Među njima je i Nicole Stack, ponosna mama dviju preslatkih djevojčica. Kao i sve druge majke, i ona ima dane kada prigrli tišinu koja je okružuje, diše duboko, uživa u trenutku i planira šta će sljedeće da radi. To su dani kada njene kćerkice spavaju i ona ima 90 minuta slobodnog vremena da uradi sve što želi prije nego što se njih dvije probude. No, postoje i oni drugi dani.
Dani kada ostaje ležati u krevetu pitajući se zašto bi uopšte morala da ustaje kada njena djeca nisu tu, zašto da skuva kafu kada nema od čega biti umorna. Ukoliko je i skuva može je popiti dok je još topla jer nema djece koju treba ohrabrivati da idu u toalet.
“To su dani kada su njih dvije u svom drugom domu, kod oca, žive drugi život u koji ja nisam uključena”, otvoreno priča Nicole.
Na kraju ipak odluči da ustane i izađe napolje, a da se ni ne pogleda u ogledalo. Duboko udiše i izdiše vazduh. Šeta i samoj sebi ponavlja da može nastaviti dalje, da ne mora žuriti i da je sasvim u redu da posuđe bude prljavo još sat vremena jer nema malih usta koje treba nahraniti, ručica koje treba držati, niti malih srca kojima treba maženje-barem ne sad. To je trenutak kada njeno odraslo srce treba oporavak, um treba vremena, a njenoj duši je potrebno da se kreće.
“Ti dani kada ne želim ni da ustanem iz kreveta su dani kada trebam najviše da se krećem. Trebam biti zahvalna za te dane i zato što više ne osjećam da sve radim sama. Tražila sam to vrijeme i prostor i sada se trebam navići i prigrliti sve to”, otvoreno priča Nicole i dodaje: “Naša razdvojenost mi je trebala da ne bih bila samohrana majka i da se ne bih osjećala toliko sama u roditeljstvu i životu. Nema druge opcije-oboje moramo ustajati usred noći, pjevati pjesmice i sjediti na podu. Oboje sada moramo biti prisutni.”
Nicole je tužna što pola sedmice mora biti razdvojena od djece, ali je i zahvalna na tome što njene djevojčice sada imaju oba roditelja koji učestvuju u njihovim životima. Nekad joj se čini da je nekih dana malo, a neki od njih joj se čine kao da im nema kraja. Voli ih i mrzi ih. Osjeća se užasno krivom kada voli te dane i jako sebičnom kada ih mrzi. Nicole vjeruje da će jednog dana pronaći balans, ali zasad se dobro nosi s tim što je toliko raskidana.
“Ponovo učim da osjećam svoje emocije i da ih dijelim. Biću uzor kakav želim biti svojim kćerkicama. To ću sada moći jer sam u potpunosti prisutna, pa makar to bilo i pola sedmice. Samu sebe podsjećam na to da iskoristim vrijeme koje imam, kada je kafa topla, na to da vodim računa o sebi, da dišem i da se dobro nosim sa pitanjima kako su moja djeca spavala zato što znam da imaju još jedan dom i još jedan dio svojih života sa ocem koji je takođe prisutan”, objašnjava Nicole i dodaje da se nada da će svi kojih se ovaj novi način života tiče prihvatiti cijelu situaciju kao nešto sasvim prirodno.
Nada se da će se njena djeca osjećati duplo više voljeno i bezbjedno. Nada se da će joj dani kojima vlada tišina postati barem malo lakši i podsjetiti je da ne mora svaki trenutak biti ispunjen bukom i kretanjem. Nada se da će joj prihvatanje tišine u kojoj sjedi pomoći da izliječi svoju dušu i stvori više prostora za provođenje vremena sa djecom kada su s njom.
Izvor: Scary Mommy
