Vrijeme je relativan pojam.
Ooo, da.
„Koliko je dugačak minut, zavisi sa koje strane WC-a se nalaziš.“
Nekako, baš taj WC je banalan, ali očigledan dokaz, kako vrijeme prolazi…
Ooo, ne-kad se prije isprlja?!
Opet ribanje kupatila…vrijeme od-do, proleti za čas.
Proces čišćenja, to traje…vječnost…
Radom do slobode-društveno koristan rad oslobađa fizičkog zatočeništva… A umni zatvor, kako se sa tim izboriti? Ribanjem pločica, oribati mozak, srce…? Dezinfekcija duše. Katarza. Kad, kako?
…Čišćenje, dnevno, sedmično, mjesečno, godišnje-generalno, sa krečenjem-„gratis kućnom čarolijom“…
Spremaj rusvaj koji se nekom magijom umnožava (dioba rusvaja?), a trebalo bi da se smanjuje…
Pomijeraj stvari-jesu li uvijek bile ovako teške? Tumbaj-otkud meni ovo, i čemu uopšte služi? Nostalgija zaturenih stvari-jaaao, otkad ovo nisam vidjela? (ode sat dok trepneš)
A prašina…kao da je vilenjaci donose krišom, i smješkaju se, uz kokice i film. Nekom film, nekom stvaran život.
Ormari su posebna priča…obično (pre)puni uz ono famozno-a šta da obučem, nemam ništa?! I slažem tako sama sebe, i slažem krpe i krpice dok se ne pojavi duga, ili bar zvjezdice…mantranje i mantanje.
Vrteška kojoj, nema kraja…zna da bude muka, baš kao na pravom ringišpilu, poslije euforije…red sreće, red mučnine-kad će kraj, jao ipak još jedan krug?! (vidi, ostalo jos tačkica, flekica,…)
I upitnik iznad glave-sta mi je sve ovo trebalo? Zapušteno dibidus, ili manjak snage za uobičajno prljanje-čišćenje? Je li uvijek ovako?
Slično je i sa „unutrašnjim spremanjem“. Analogija je neminovna. Neke stvari guram(o) pod tepih godinama, i ne prijmetim(o) hrpu koja raste i raste, sve dok ne zauzme čitav raspoloživi prostor i počne da guši i blokira. Umjesto oaze, deponija na vidiku.
Tek tada počinje reakcija. Buđenje. Projekat-„Veliko Spremanje“. Kako? Restauracija postojećeg. Građenje novog, sasvim novog, u postojećim okvirima, ili čak i van njih.
Ali, kako, zaista?
Higijena duha i uma se ne uočava na prvu, kao npr. higijena usta i zuba. Kratkoročnim nepranjem zuba-smrdi iz usta. Dugoročnim-kvaran zub, evidentan dokaz, crno na bijelo. Pranje/popravka zuba ili neka slična intervencija, riješen problem.
Koliko često čistimo dušu, ne znaju drugi, a često ni mi sami?! I sam postupak nije tako jednostavan, kao pomenuta oralna higjena.
„Čistoća je pola zdavlja“, uče nas od malih nogu. I zaista jeste. Kako se čiste moždane vijuge? Nataložene negativne emocije? Veo nevidljivog daje privid da je sve ok, jer toliko puta se pretvaramo da je sve ok, da na kraju i sami povjerujemo u sopstvene obmane.
Moć autosugestije ili…?
Možda sindrom ružičastih naočara? Eh…ništa ljepše kad je sve tako bajno, sjajno, bezbrižno! I ništa ružnije i tužnije od vraćanja u realnost. Koji mi je đavo sve ovo trebalo? (paaa, ko sa đavolom tikve sadi, prisjedne mu pita bundevara, ma koliko slasna bila…) Suočavanje sa sobom, nije lako, ali je neophodno. S vremena na vrijeme.
Kao i sve one, često dosadne, obične životne radnje koje obavljamo svakodnevno, gotovo mehanički, jer…prosto-to je Život-spavaj, ustani, hodaj, idi tamo, dođi ovamo…fizički…
…mentalno-“Ajde, dođi sebi, dok još imaš kome…”
Sve nekako počinje pitanjem? Pa onda još jednim, pa potpitanjem, i… Upitnici naviru kao gljive poslije kiše, a opšte je poznato-
„Budale i pečurke se ne sade, one niču same“.
Savjet instruktora vožnje (opšte primjenjiv)-
„Jedno sigurno znaš- koja budala u ovom autu drži volan. I njome jedino možeš vladati. A sve ostale budale koje voze i učestvuju u saobraćaju, niti možeš kontrolisati, niti im znaš namjere. Drži se svoje rute. U skladu sa svojim mogućnostima, poštujući propise. Mada, puno ima i do sreće…“
Bilo je tu nekih priča o raznim nesrećama, raznim budalama…na osnovu kojih je i nastala ova uputa, savjet, upozorenje. Sreća, čuveno-„tako ti grah pao“ je spoljni faktor , pa se ne vrijedi previše baviti tim…
Mijenjaj svijet ili mijenjaj sebe? („Panta rei“-„Sve teče, sve se mijenja“… Čovjek je dio i prirode i društva. I mikro i makro kosmos. Svede se na isto. Promjena je promjena. )
Kad se nešto radi, obično stoji tabla, natpis, upozorenje-Radovi u toku! Za one koji rade-znak koji im osigurava nesmetano obavljanje posla. Za sve ostale-da ne upadaju u označenu zonu. Zbog opšte bezbijednosti.
Naravoučenije-Postavljanje ličnih granica-korisno i neophodno. Rok radova, od-do, faze izvođenja… Ne očekuj ništa preko noći, u početku će biti i blata i buke i sve je to normalno, zarad krajnjeg cilja, koji se neće vidjeti odmah, ali tu je, stalno prisutan.
Sam postupak izvođenja radova… Biće suza, upale mišića, boli u svim mogućim oblicima, posrtanja, padova, ustajanja, … i biće teško, ali guraš dalje, jer na kraju slijedi onaj osjećaj sreće, zadovoljstva urađenim.
Diši punim plućima. Uvijek. Vrijedilo je. Sad je sve baš kako i treba da bude. I biće tako neko vrijeme.
Red. Pa opet… Nered. Balansiranje. Jer-to je Život. Iskustvo više, iskustvo manje. U nekim situacijama vrijedi stečeno (pred)znanje. A nekad… „Tabula rasa“-„Prazna ploča“. Sve ispočetka. To je Život-Radovi u toku!
(Dati nekom preporuku ili savjet kako izvršiti detoksikaciju uma i/ili duše, nije tako lako kao preporučiti sredstvo za čišćenje WC-a.
Čime se postiže čistoća glave i srca? = Sta je smisao života?…isti rang pitanja…
Meditacija, yoga, misli pozitivno, čitaj, plivaj, šetaj, sanjari, „jedi, moli, voli“, „moć posvijesti“ i sl. …
X odgovora, najčešće u domenu apstrakcije, i teorije…a koji je konkretan i praktično izvodiv? )
(_________________________________________________dopiši po želji)
(Moj odgovor je-Ljubav i Zahvalnost. Za sve što život nosi, za život sam po sebi, a posebno za ljude, sa kojima veže…srodnost duše. Neke znaš čitav život, a neki te samo ovlaš dotaknu u prolazu….To su ljudi koji te osnaže, kad te neki drugi ljudi i okolnosti oslabe.)
(Hvala ti za tablu-Radovi u toku!… toliko puta mi je spasila glavu.)
