I upravo jedna takva priča, o ženi koja je bukvalno bacila novac na sjedište pored vozača i rekla ” Niste zaslužili tri KM, preskupi ste, evo 2.5.” me inspirisala da i sebe, a i vas podsjetim na to koliko je prokleto jednostavno biti čovjek. Samo smo i to zakomplikovali.
Ja nisam life coach. Znam da ništa ne znam. I baš se trudim da budem bolja nego što sam bila juče. Ne smijem se stalno i ne znam kako se uvijek bude srećan i misli pozitivno. Ali znam da se može uvijek biti dobar čovjek. Čak i kad ćuskije padaju.
Sigurna sam da vi imate i 20, ali evo inspiracije radi, mojih 20.
Da vidite koliko je dobar osjećaj.
1. Ako zatražite taksi, a u međuvremenu vam se desi da naiđe kolega, drug ili neko treći ili odlučite da ipak idete pješke, nazovite i otkažite vozilo. Taj čovjek će doći po vas, izgubiće priliku za još jednu vožnju i zaradu, zato što se vama nije dalo da otkažete.
2. Ako imate novca za kafu u kafani ili nešto više od toga, onda sigurno imate i nešto da ostavite kao bakšiš. Plate za koje konobari rade su minimalne. I čak i ako vam ne djeluje kao da je zaslužio, jer se ne nasmije svaki put, ostavite tih pola marke (manje ili više), jer i njima idu praznici.
3. Mi na pijaci imamo bake koje prodaju sezonsko cvijeće. Kad cvijeću nije sezona, prodaju buketiće suvog koji su prelijepi. Cijene se kreću od 2-3 KM, a dobijete zaista pravi buketić. Šta mislite da odete i kupite?
4. A kad ste ga već kupili poklonite ga nekom ko ne očekuje -ne mami, baki, djevojci, drugarici, ili svemu tom u muškom polu. Već komšinici? Frizeru kod kojeg stalno idete? Nekom ko puno vremena provodi na poslu? Jednostavno, zar ne?
5. Ustanite u tom malom, kotrljajućem autobusu onima koji izgledaju umorno, koji imaju mnogo kesa, koji se bore s klincima, koji su stari, trudni, tužni. Ponudite. Nemojte misliti samo na svoje dupe. Te vožnje ionako traju baš kratko – a osjećaji mnogo duže.
6. Nemojte dragim ljudima čestitati rođendan porukama “SR” ili “Sve najbolje” napisanim na FB zidu. Odvojite 20-ak feninga i nazovite. 30 sekundi razgovora i pjevanja pjesmice ili recitovanja lijepih želja pamti se mnogo duže od lajka. Vjerujte na riječ.
7. Uđite u svoj ormar (bukvalno), izaberite stvari koje više ne nosite i nema ko da ih nosi iz vaše okoline, čak i one lijepe haljine koje ionako samo skupljaju prašinu, spakujte ih u neku lijepu kesu, napišite neku poruku i ostavite u blizini kontejnera. Vaše malo nekome je kao dolazak Deda Mraza. A za životinje lutalice ostavite ispred zgrade, kuće, kancelarije činijicu mlijeka, ostatke hrane, bilo šta. I oni moraju da jedu.
8. Ako imate djecu koja imaju mnogo igračaka s kojima se uglavnom ne igraju, sjedite i dogovorite se koje igračke će ići kao poklon drugoj djeci, onoj koja ih nemaju. Naučite ih na vrijeme da kad se lijepe stvari dijele one postaju samo još veće. Informišite se o nekom udruženju oko vas koje će praviti paketiće za djecu koju će Deda Mraz zaobići i poklonite ih njima. Igračke vole da putuju svijetom.
9. Napravite neke kolače, jednostavne, komplikovane, kremaste ili suve i dio odnesite prvom komšiji. Komšijski odnosi su skroz zaboravljeni, a važni su, jer ti ljudi žive odmah tu do vas, svaki dan dišete jedni kraj drugih. Vjerujte mi, bićete baš srećni.
10. Kupite čestitke nekog od Udruženja koje na taj način skuplja novac za aktivnosti u narednoj godini. Moj prijedlog su Djeca svjetlosti. A onda rukom ispišite želje za bar 10 ljudi koje volite. bilo da ste u istom gradu ili ne, nije važno. Neka im poštar donese lijepe želje.
11. Izaberite jedan dan do kraja godine u kojem ćete na svakih sat vremena, budnih sat vremena, reći nekome koga volite da ga volite i obrazložiti mu to jednim razlogom koji vam prvi padne na pamet. Shvatićete koliko ljudima to treba, tek kad vidite koliko su se obradovali.
12. Imate li u okolini nekog ko ima djecu i nema slobodnih dana? Imate li vi slobodnog vremena? Kul. 2+2=4 odnosno javite se, ponudite se da odvedete djecu u Zimzograd, na klizanje, u 5D kino, na kolače ili nešto slično. Vaša dva sata, roditeljima su duža kupka, kafa, 20 stranica knjige ili buljenje u plafon.
13. Napravite spisak ljudi kojima dugo obećavate kafu. A onda prekrižite one kojima to govorite samo radi reda. Oni koji preostanu neka budu dio vašeg rasporeda do kraja godine. Iznenadićete se koliko zabave leži u tim ljudima i shvatiti da je pogrešno što ne nalazite vrijeme za njih.
14. Natjerajte se da se isključite. Kad pijete kafu s nekim, kad ručate, kad se igrate s djecom, kad gledate seriju, kad šetate, kad se vozite – ostavite prokleti telefon. Ne, vi niste kardiohirurzi i ne morate se javiti odmah sad. Sve može da sačeka. A ako je nešto baš hitno – naći će vas.
15. Kupite Politikin zabavnik. Neka jedne sedmice on bude čitaniji od žute štampe.
16. Čisto sumnjam da među svojim knjigama nemate i onih koje ste davno posudili i nikad vratili, jer ko će još tražiti knjigu nazad? Evo ja vam kažem da će se kad tad taj neko sjetiti da je knjiga kod vas. Pregledajte police, sjetite se koja je čija i vratite im. Ionako nisu vaše.
17. Dugujete li nekom nešto? Bilo šta? Novac, haljinu koju ste posudili, kilogram šećera, kafu za učinjenu uslugu? Nemojte. Vratite. Taj manjak tereta na glavi je Bog svih osjećaja.
18. Kupite poklone za rođendan koristeći proizvode kreativaca iz vaše okoline. Ima ih mnogo, jer je to jedan od načina da se nezaposleni kojih u našim zemljama ima mnogo samozaposle. Nakit, dekupaž, kapice, trakice, kolačići, albumi, različite vrste zabavnih i kreativnih stvari vrebaju na svakom ćošku. Uložite u razvoj ljudi oko sebe. To će nam se svima stostruko vratiti.
19. U vremenu interneta, svako od nas je medij. Svako. A ja imam jedan prijedlog koji ne boli i za koji vam ne treba ni fening. Ne budite stipsa, podijelite stranicu nekog malog privrednika, nekog kreativca, tekst nekog blogera, priču nekog kome je pomoć potrebna, budite medij koji promoviše ono dobro, ono naše, ono lijepo. Zaokupirajte feed samo lijepim stvarima, ljudima koji stvarno zaslužuju pažnju, preusmjerite reflektore na drugare, na poznanike, na neke ljude za koje ste čuli da su sjajni. Njihova zahvalnost je neizmjerna, znam.
20. I najteži zadatak: Izaberite jedan dan, samo jedan za početak. I u tom danu nemojte ništa ni o kome drugom reći. Nemojte tračati. Nemojte ljude analizirati. Nemojte ni pomisliti kad prođete kraj nekog “Vidi kako se obukla”. Nemojte se baviti drugim ljudima. Posebno ne s minusom kao predznakom. Vidjećete, uopšte nije lako.
Svi prijedlozi su nastali iz iskustva. Većina čeka i mene da ih započnem, neki su u fazi završetka, a neke sam apsolvirala. I znam da imate bar još ovoliko. Ali poenta je: nije teško. Nije skupo. Nije komplikovano. I ako sve ovo dovoljno često ponavljate – pređe u navike. A lijepih li navika, zar ne?
