Vikend u Zadru kod prijateljice koja studira, pretvorio se u prekasnu priču slučajnog upoznavanja čovjeka za kojeg sam mislila da je čovjek moga života. Upoznali smo se sasvim slučajno kada sam bila na kafi s prijateljicom, a on me pitao imam li upaljač.
Tada smo započeli vrlo duhoviti razgovor, a na kraju izmijenili i brojeve mobitela.
Počeli smo svakodnevno dopisivati se – šale, vicevi, on o svome poslu, ja o svome fakultetu. Nakon mjesec dana tipkanja rekao je kako mora doći u Zagreb poslovno i tu smo proveli prekrasnih tjedan dana zajedno.
Bio je sve ono o čemu sam sanjala i maštala da moj muškarac mora biti. Dobar, duhovit, nježan + visok i snažan – kada me zagrli, da utonem u njega.
Kako sam ja studirala i živjela u Zagrebu, a on imao siguran posao i kuću u Zadru, viđali smo se kada su nam to obaveze dopuštale. Svaki taj susret bio je savršen – večere, šetnje, izlasci, izleti po otocima…
Radio je sve što jedan muškarac može prirediti svojoj djevojci. Razgovarali smo o djeci, o budućnosti, o tome gdje bismo gradili život i kako… A onda je uslijedio šok.
Jednoga vikenda došla sam ga iznenaditi. Uplatila sam smještaj i poslala mu poruku da ga čekam na kafi. Vidno uzrujan nazvao me s napadom: “Odakle ti pamet? Što to radiš? Zašto me ne pitaš?” Odgovorila sam da mi nje namjera svađati se, već je ovo trebao biti vikend iznenađenja za njega. Prekinuo je razgovor.
Sva šokirana otišla sam kod prijateljice, pile smo kafu i pričale o tome, a zrno sumnje u meni se probudilo. Potom me nazvao i rekao da želi da se nađemo u smještaju koji sam nam rezervirala. Došao je hladan kao špricer i rekao mi da moramo prekinuti naš odnos.
Izgubila sam tlo pod nogama, u meni se javila mučnina i jedva sam pitala zašto. Njegov je odgovor bio: “Zato što sam u braku već pet godina i imam dijete!”
Na prvu sam se nasmijala misleći da laže i odgovorila sam mu da nađe bolju izliku od te nakon čega mi je na mobitelu pokazao fotografije svoje obitelji.
Kroz glavu mi je samo prolazilo kako sam bila ljubavnica, a da toga nisam bila ni svjesna. Skoro dvije godine razarala sam nečiju obitelj, a da o tome nisam pojma imala.
Objasnio mi je da je kuća njegova, ali da sa svojom obitelji živi u stanu te da se sa mnom planirao samo malo družiti i da mu je žao. Čovjek koji je u mojoj glavi bio čovjek moga života, u sekundi je postao za mene nitko i ništa. Došla sam u Zagreb, ušla u stan, zaključala se i tri dana neprestano plakala… Lomila se od tuge i jada.
Najviše me razarala pomisao da sam uništavala obitelj jedne žene, žene koja je mislila da njezin suprug radi, a on je provodio vrijeme sa mnom. Gadila sam se sama sebi, nisam se mogla u ogledalo pogledati.
Njega sam mrzila, mrzila iz dna duše i pitala se kako je mogao to napraviti. Potom je nastupila depresija. Mjesecima se nisam mogla ustati iz kreveta. Jela sam i pila da preživim, umirala sam od plača i jada.
Pomoću nekoliko kontakata odlučila sam popričati s njegovom ženom. Spremila sam se i otišla u Zadar. Na vratima sam pokušala objasniti situaciju nakon čega me pozvala u stan. Obje smo plakale, svađale se i objašnjavale jedna drugoj svoje viđenje stvari te sam ju molila za oprost jer nisam pojma imala kakav odnos gradim.
Vratila sam se u Zagreb, a njega je nakon povratka s posla dočekao prazan stan. Prijetio mi je, izgovarao sve i svašta, ali nakon toga tek sam došla k sebi. Dok nisam sve izbacila iz sebe i dok nisam bila iskrena prema ženi kojoj smo oboje lagali, iako ja nesvjesno, nisam mogla nastaviti sa životom.
Moju priču i dalje znamo samo moja najbolja prijateljica i ja. Kako nekome objasniti da sam nesvjesno razorila nečiji brak?
Preuzeto sa: zenskirecenziraj.com
