Direktno sa Krka za Lolu se javlja Jovana Čutul, majka dvije djevojčice, ali i ona koja okuplja, inspiriše, ne odustaje, vjetar je u leđa mnogima, i van ostrva. Nakon još jedne uspješno završene konferencije, razgovarali smo s njom o životu, preduzetništvu i promjenama koje je realno očekivati.
Kao osnivačica i predsjednica udruge “Žene za otok”, koja promoviše ostrvsko preduzetništvo i povezivanje žena, kako biste opisali najveći izazov s kojim ste se susreli u prvim fazama rada?
Pozdrav svim čitateljima i čitateljicama Lola magazina s predivnog Krka. Promovirati poduzetništvo i povezivati žene zvuči kao lagana i dobra ideja, no svaki posao koji podrazumijeva rad s ljudima je zahtjevan. Ljudi imaju različite polazišne točke i perspektive, a s time i različita očekivanja. Prevazići ih zbog zajedničkog cilja, sagledati širu sliku i učiniti ono što je potrebno za opće dobro, nije nimalo lagan posao. U prvim fazama čega god da se čovjek primi postoji sumnja, ponekad podsmijeh, ponekad neodobravanje od strane okoline. Možda je to zapravo test upornosti i važnosti, jer otpada sve ono u što ne vjerujemo dovoljno jako.
Koji konkretni rezultati iz projekata poput “Island Business Women”, “Žene – krila i korijeni” i “Boja je zlatna” smatrate najvažnijima za podizanje vidljivosti ženskog preduzetništva na vašem ostrvu?
Ovo je odlično pitanje jer se odnosi na mjerenje socijalnog utjecaja, pojma koji nikad nije egzaktan i postoji mnogo načina mjerenja. Konkretni podaci za koje mi u udruzi znamo su rast vidljivosti i unapređenje poslovanja. Nekoliko žena je registriralo svoje poslovanje nakon što se učlanilo u udrugu. Na edukacijama su naučile napraviti dodatne korake za promociju i vidljivost, od LinkedIna, preko kojega je jedna i dobila zaposlenje, do Google računa gdje drugu nalaze za njezin obrt. Mnoga znanja iz digitalnog marketinga i javnog nastupa, koja su dobile na našim edukacijama, primjenjuju svakodnevno. No važan dio rezultata je upoznavanje drugih poduzetnica, njihovih problema, dijeljenje informacija. Put do rješenja uvelike se skraćuje kada pitate u grupi od 40 žena. Naše manifestacije dale su veliku vidljivost proizvodima i stvaralaštvu ovih žena. Inspirirale smo i druge ženske udruge da se registriraju na drugim područjima. Dijelimo znanje i iskustvo, podižemo vidljivost, dijelimo dobre priče i time potičemo i druge osobe da se odvaže. Iza nas je više od 15 projekata, osam konferencija, brojni gosti koje smo doveli na otok i suradnje koje traju.
Mislim da je i na razini županije udruga puno napravila da se osvjesti da tamo na otocima postoje neko vrijedne i sposobne žene, te i njih stavila u fokus. To je važno i za sam Grad Krk jer ga pokazuje i u poduzetničkom svijetlu, ne samo turističkom, Krk je zasigurno više od toga.
Dobivamo dosta poruka ljudi koji nas podržavaju, mladih, starijih, sviđa im se što postoji mjesto gdje žene, ljudi žele raditi na sebi. Gdje žele doprinositi zajednici u kojoj žive. To može biti svima odličan primjer dobre prakse. A kako se onda to dalje mjeri?
Kao stručna suradnica u LAG-u Kvarnerski otoci, koji su vaši najuspješniji EU projektni prijedlozi usmjereni na razvoj lokalne zajednice i preduzetništva? Da li je EU prijatelj projekata koje promovišu žensko preduzetništvo?
Moj posao u LAG-u primarno je orijentiran na pomoć poljoprivrednicima putem EU projekata te razvoj infrastrukture u lokalnim zajednicama. Poljoprivreda je svakako jedna od najzastupljenijih djelatnosti putem EU projekata i u Hrvatskoj mislim da je najviše sredstava povučeno upravo kroz nju. No to ne znači da nema EU projekata koji promoviraju žensko poduzetništvo, iako se oni često povlače tek kao jedna od horizontalnih tema.
Koliko je teško animirati žene na ostrvu da se uključe u aktivnosti i je li vremenom postalo lakše? Kako ste to prevazišli?
Najčešća rečenica koju žene izgovaraju je „ja nemam vremena“. Zato je iznimno važno pokazati ženama koliko je bitno imati vrijeme za sebe i svoju mrežu potpore. U ovom slučaju možda je upravo usmena predaja najvažnija, jedna žena govori drugoj koliko je dobila u udruzi. Tako rastemo polako, ali čvrsto. Naravno, neke žene odluče da to nije za njih i to je potpuno legitimno.
Bili ste proglašeni kao Osoba godine otoka Krka 2024. i jedna od Utjecajnih hrvatskih žena 2025. – kako su ta priznanja utjecala na vaš profesionalni i društveni angažman?
Iskreno, nisu bitno utjecala, ali su mi donijela nova iskustva i spoznaje od kojih rastemo, a to je poanta. Čak bih rekla da su izmamila i neke lažne profile koji ono lijepo nastoje pokvariti. Naravno, čast mi je da su više instance prepoznale moj rad i zahvalna sam na tome.
Na blogu “Island Girl” redovno pričate o zdravom načinu života i ostrvskoj kulturi. Šta biste voljeli da znamo o životu na ostrvu? Po čemu se razlikuje?
Otoci su poznati po izraženoj sezonalnosti. Gužve i vreva ljeti, mir i praznina zimi. Ljudi nas često pitaju „a što vi radite na otoku zimi?“, a ja svake godine sve više volim upravo taj mir. Također, važno je povremeno otići na kopno, proširiti vidike, voljeti svoje, ali biti svjestan svijeta i života oko nas.
Konferencija “Island Business Women” 2025. nosila je temu “Muškarci o ženama u businessu”. Šta vas je inspirisalo na uključivanje muških perspektiva – i kako su oni taj poziv primili?
Htjele smo malo okrenuti stvari. Stalno žene govore o ženama, a mi smo željele čuti stvari iz druge perspektive kako bismo naučile koje su nam jače strane i na čemu trebamo raditi. Ponekad je dobro upitati druge jer nismo svjesni svojih „slijepih pjega“. Došli su nam zbilja ljudi koji imaju što reći: Nikša Sviličić, najobrazovaniji Hrvat, Zoran Šprajc, poznati televizijski urednik i novinar, lokalni poduzetnici, a iz Novog Sada dolazi Boris Vukić, stručnjak za obiteljsko poslovanje. Ena Rajić, mlada nada, za kraj je unijela malo satire kroz spoken word nastup. Vjerujemo da je bilo mnogo “aha” momenata i da su svi izašli bogatiji s ove konferencije. Z
Kako vi gledate danas na dijalog između polova? Jesmo li sa monologa prešli na dijalog?
Nedavno je u Bijeloj kući održan sastanak na temu ženskog zdravlja. Za stolom je bilo 30 muškaraca. U svakodnevnom životu izborile smo se da nosimo poslove, obitelji i sve što želimo ili moramo na svojim leđima, no društvene strukture, sustav i kultura još su duboko nepravedni. Dok žene ne budu u podjednakoj mjeri na pozicijama odlučivanja i moći, pa zatim još desetljeća da se promijeni kultura, tek tada ćemo imati ravnopravan dijalog.
Iza vas je niz događaja na Krku. Zašto su ta okupljanja važna?
Danas je svakom pojedincu nametnuto da je sam odgovoran za sve. To je velika sloboda, ali i odgovornost. Svakom od nas treba sustav podrške, mreža povezanosti, razmjena informacija i druženja. Trebaju nam ljudi koji će nas potaknuti i od kojih ćemo rasti. Zato su ta okupljanja važna. Ali mi stojimo i svim vašim čitateljima na raspolaganju, slobodno nek nam se jave ako dolaze blizu, mi smo otvorene za pokazati naš otok, svoje porizvode i usluge i pokazati pravi identitet otoka.
Šta bi bila vaša poruka svim Lolama koje se ne usuđuju da naprave taj prvi korak?
U posljednjih pet godina po prvi put sam organizirala konferenciju, event s 120 izvođača, pokrenula podcast, a knjiga mi je pred objavom. Ni za što nisam bila spremna, a na sve sam se odvažila.
Idemo protiv straha, jer samo tako ga pobjeđujemo i učimo. Samo idemo.
Majka ste dvije kćerke. U kojoj mjeri to oblikuje vaš pogled na svijet i vašu borbu za bolje sutra?
Gea ima 12 godina, Gala još nema godinu. Velika je razlika i različiti su životni trenuci kada sam ih dobila. Osjećam veliku odgovornost da postanu dobri i sretni ljudi. Užasno puno promišljam o roditeljstvu, ali nikad nisam sigurna je li dovoljno blago ili dovoljno strogo. Radim najbolje što znam i nadam se da će moje cure to prepoznati.
Želim im prenijeti snagu da ustraju u svojim izborima i vjerovanjima te saznanje da mogu baš sve što naume.
