I da dok ti paralelno to misliš – neko samo 100 m dalje od tebe misli kako je život legenda jedna.
Život.
Žvaći ga što duže možeš, da ne pada teško na želudac.
Ljubi ga što češće možeš, da se podsjetiš te slasti u danima kad je neljubljiv.
Ne uzimaj ga zdravo za gotovo nikad, a ni tad, jer hoće da sklizne među prstima skoro kao morski pijesak.
Ne ostavljaj mu bakšiš i ne pristaj na žvake umjesto kusura. Ostavljaj tu siću od radosti za dane kad je mrkli mrak.
Ne čekaj, ne očekuj, ne budi dočekivalica svih onih koje bi trebalo spasiti.
Ako misliš da možeš glavom kroz zid, ti de, možda je jastuk iza. Ne daj da te ubijede da bolje znaju tvoju glavu od svoje.
I ne vrijedi ti da se pitaš: Zašto baš ti.
Ja sam, umjesto tog pitanja znala sama sebi da kažem: Bolje ja nego neko koga volim.
Primjenjivo na sve situacije.
Doći će.
Dobri nalazi.
Prave ljubavi, jednostavne.
Ljudi koji ostaju.
Tereti koji se smanjuju.
Talasi koji donose samo dobre vijesti.
Odgovori.
Plusevi.
Dočekaćeš.
Jer sve je ovo samo ringišpil u selu koje živi samo kad je vašar. Uplati još jedan krug. Nek bar bude zabavno.
