Postoje stvari koje možete planirati u životu i one koje ma koliko se trudili budu drugačije od planiranog. Moj primjer su moji porođaji. Kada sam bila trudna sa prvim djetetom, napravila sam plan koji je uključivao prirodni porođaj, bez epidurala. Jednostavno prirodno rađanje djeteta. Nisam sigurna zašto sam dovraga htjela bebu bez ikakvih lijekova.
Kada god bi me nešto zabolilo pila sam tablete. Nisam nikada oklijevala da uzmem Advil kada me je glava boljela ili kada mamuram, ali bila sam sigurna u jedno. Neću koristiti lijekove i epiduralnu anesteziju kada je u pitanju porod, jer želim roditi bez ikakvih pomaganja, sasvim prirodno. Čak sam vjerovala da i trebam osjetiti bol, kako bih shvatila šta zapravo znači donijeti na svijet novi život.
Živjela sam u Njujorku, gdje su moji prijatelji imali djecu, a prirodni porođaj je djelovao kao odraz hrabrosti i snage većine majki. Međutim, kada sam dobila trudove, dogodio se obrat situacije. Užasni bolovi koje sam trpila nisu mogli biti otklonjeni i ja sam jednostavno morala pristati na ono što nikako nisam htjela. Epiduralnu anesteziju, a sa njom i sve što ta odluka donosi.
Prirodni porođaj je ostao kao misao u glavi, ali me sve to navelo da pomislim koliko često žene žele išta što je prirodno? Čini mi se gotovo nikada. Žene se briju, ulažu u kreme, kozmetiku i trude se biti sve osim prirodne. Zato je strano upravo sve što podrazumijeva prirodnost. Nastojala sam satima istrpiti bol, ali u jednom trenutku sam rekla: Zašto ne? Radim to za svoje dobro
Moj muž i ja odlučili smo da uzmem epiduralnu anesteziju, ali smo plakali zbog te odluke, jer moj plan nije uspio. Iznevjerila sam sebe i pala na testu majčinstva. Nisam mogla biti dovoljno hrabra da rodim dijete bez lijekova, doktora i armije podrške. Baš sam “divna mama”. A u suštini, epiduralna mi je pomogla. U trenutku prihvatanja svoje odluke, shvatila sam da se trebam suočiti sa tim i prestati planirati kako ću šta raditi u životu.
Gledala sam svoje kontrakcije na monitoru i zapravo sam uživala rađajući. Ela se rodila, veličanstvena i sjajna, a moj plan o rađanju i načinu na koji ću to uraditi je postao bitan kao i to ko će se kandidovati za parlament u Andori. Vodila sam se time šta će me učiniti najsrećnijom? A prestalo me biti briga na koji način.
Ljudi su različiti. Neki ne mogu podnijeti bol, drugi duboko vjeruju da je bolje bez lijekova. Različiti su pogledi na njihove izbore: Jedna od prijateljica je imala nekoliko carskih rezova, nakon što je njena sestra izgubila dijete prirodnim porođajem. Često nemamo baš izbora. Kada sam trebala dobiti drugo dijete nakon dvije godine, razmišljala sam samo o epiduralu. Nisam mogla čekati da se porodim prirodnim putem, jer sam htjela uživati u porođaju.
Vodenjak mi je puknuo u osam ujutru. Trčali smo do osme avenije da ugrabimo taksi. Žena nam je ustupila svoj taksi, sjeli smo i dok smo se vozili, shvatila sam da nema vremena za epiduralnu. Moj plan je jednom propao, ovaj put sam shvatila da me nije briga. Rodila sam prirodnim putem i shvatila da je jedino što je važno to da sam postala majka. Drugi put, na oba načina, srećna i ispunjena upravo zbog toga što ih rađam.
