Ovo je priča o ostavljanju jedne godine iza sebe i dočeka naredne.
Ovo je priča o onoj koja je u ovoj godini izgubila najvrijednije što je imala.
Nedavno sam na stepenicama naše zgrade srela komšije sa tromjesečnom bebom. Djevojčica me smješkajući se živahno promatrala.
Odlična interakcija, sigurno nema autizam, pomislila sam i jedva da to nisam naglas izgovorila, a i bolje da nisam, možda bih pomutila vedrinu njenih roditelja.
Osećam se prevarenom.
I čini se da je sve sem ptice koja peva u krošnji laž.
Živimo u sredini u kojoj je roditi sina privilegija i neka vrsta počasti.
Niko još zbog ljubavi umro nije
Ne miješajte babe i žabe
Jer Julija i Romeo su samo
likovi iz Šekspirove drame.
Naime 2.6.2020. godine u popodnevnim časovima u prostorije vaše bolnice je upućen moj sin, 8 godina, zbog preloma ruke.
Heidi Savitt je na porodičnoj večeri otkrila kako je svog sada već supruga Eda Savitta upoznala mnogo ranije nego što su ispočetka mislili.
U osnovi trauma iz najranijeg doba je duboko subjektivan osećaj da nas nisu zaista videli, čuli, da nismo mogli da se izrazimo autentično, onakvima kakvi jesmo, a da to naiđe na topao prijem i odobravanje.
Kako se postaviti prema ljudima koji imaju problem ali zapravo ne žele da ga reše, već samo da kukaju o njemu? U odgovoru na to pitanje valja poći od nekih činjenica.
Tilda Swinton je neobična osoba, a evo i nekoliko interesantnih činjenica koje potvrđuju to.
