Šta sam ja naučila voleći druge i živeći s ljubavlju drugih? Što ne mora biti nikakva univerzalna istina primjenjiva na bilo šta.
1. Voljeti znači prihvatiti. Ne žmuriti. Ne pretjerivati. Ne izmišljati ono što ne postoji. Ne trpiti. Ne boriti se. Ne konstantno kopati tražeći trun tog zlata. Voljeti znači prihvatiti.
2. Ljudi uglavnom ne znaju voljeti. Žao mi je, ali tako je. Kreću od sebe (sad ide ona, pa neću od tebe?), mjere, važu, sjeckaju, peckaju i bockaju. A nekako kad voliš sposoban si i da ne kreneš od sebe. Nego da probaš na minut da razumiješ onog koga voliš bez da to ima veze s tobom. (Zamisli!)
3. Voljenje mora biti lagano. K'o lubenica oko 6.15 ljeti. Život može i biće težak. Dani mogu i biće teški. Ali voljenje mora ostati lagano.
4. Uvijek znaš kad ne voli(š). Znam da znaš i dok ovo čitaš.
5. Nema kontrole u ljubavi. Ili je “all in” pa šta bude ili to jednostavno nije ljubav. I OK je da nije sve ljubav.
6. Ljubav mora biti sigurno mjesto. Ono na koje pomisliš kad ti neko kaže: Gdje je tvoje srećno mjesto?
7. Odnos podrazumjeva prisutnost, vrijeme, živce, razumjevanje i razgovor. I nijedno se ne smije isključiti.
8. Nema savršenih ljubavi. Samo savršenih iluzija.
9. Možeš voljeti nekog čak iako ovog trenutka baš ne voliš sebe. Jer ta ljubav može pomoći da shvatiš kako i koliko možeš voljeti i sebe.
10. Nije sve ljubav. Nešto je samo strast. Ili interes. Ili bijeg od samoće. Ili potreba za pripadanjem. Nije sve ljubav.
I ja i dalje učim. I neke lekcije bole, neke prijaju, neke sam davno trebala da naučim.
Jedino što sigurno znam je: Neka osoba koju volite ne ide ni iza ni ispred vas. Već pored vas. Pa gdje stignete.
Iz rubrike: Nije ljubav paradajz u sekciji Instagram filozofija.
