U glavi mi tutnji: „Imate karcinom gospođo“ , želim da vrisnem i probudim se, ali ne mogu ni da dišem, duh i tijelo mi nisu jedno. Vrhovima prstiju dotičem pod i onda, ni sama ne znam kako, dižem se na površinu.
Trenuci kao vječnost, cijeli život mi prođe pred očima, ali dišem jer znam da borba tek počinje.
Želiš biti najbolji u svom poslu i crkavaš radeći, a pored toga pomažeš svima. Želiš da imaš kuću, auto, odjeću… i misliš da si sretan. Pomisliš li ikad na zdravlje?
Onda, nakon jedne rutinske kontrole, ti kažu da imaš karcinom (ma rak, šta se tu ima uljepšavat).
Izgubila sam neke prijatelje ili to nisu ni bili, ali sam shvatila ko su istinski i sretna sam što ih imam. Sretna sam jer mi je muž najveća podrška, moja stijena koja ima dušu-gromada od čovjeka mekog srca. Povremeno padaš: kada izgubiš kosu, obrve, trepavice, kad si potpuno ogoljen i misliš da ti je neprijatelj (rak) uništio ženstvenost.
Tad je tu neko najbliži, moja ljubav. Ne samo da me se ne stidi već sa ponosom ide sa mnom. Ponekad me zeza samo da bi me oraspoložio i podigao. Bila ja ćelava, sa maramom ili bez, moj Mure je uz mene.
Sretna sam kada pijemo kafu u Morića opušteno on i ja, ja koja se nikad nisam znala opustiti. Kad me moja Bella dočeka na kapiji sa najiskrenijom ljubavi koja postoji i, htjela ja ili ne, poljubi me.
Kako nećeš biti sretan kad ti se neko toliko obraduje bez posebnog razloga već samo što te vidi, kad osjetiš toliko ljubavi u trenutku. Kad nas troje odemo u šumu, a Bella se preporodi pa iz zahvalnosti nas ljubi oboje.
Kada dobijem srce u poruci od moje Lenke koju sam upoznala u bolnici. Lenči i njena sestra Vera su posebne žene velikog srca sa kojima je zadovoljstvo komunicirati i koje je lako zavoljeti.
Kada mi se javi moja Ivana divna i hrabra djevojka, a sa Ivanom ide i cijela porodica Miličević. Mama i kćerka obje karcinom, ali pozitivne, vedrog duha, opuštene i moja je sreća što ih poznajem.
I zaista u jednom momentu života shvatiš da je sreća nešto sasvim drugo, da živiš danas i da se raduješ svakom danu, sitnicama, druženju sa pozitivnim ljudima koje voliš i koji te vole. Sretna sam kada mogu pomoći nekoj ženi sa istim problemom.
Ne krijem više pogled od ljudi jer sam bolesna, vec s ponosom odbrusim negativcima. Kada imam mogućnost da negdje otputujem sa svojim Muretom i vidim ljepote naše Bosne, ali i komšiluka.
Sretna sam što radim najljepši posao na svijetu i uživam u njemu.Rad sa djecom me ispunjava jer djeca su najiskrenija bića . Kada se probudim ranom zorom i kažem: „Dragi bože hvala ti što sam živa“.
Živa sam i uživam u životu kad god to mogu, živim danas i za danas. Mnogo se smijem, možda, više nego prije. Ne očekujem previše od života. Sreća je doživjeti sutra.
Konkurs organizuje Lola magazin i Jaffa napolitanke.
