Ako već nismo naučili prije trideset godina, proteklih mjesec dana kao društvo bismo trebali naučiti sljedeće:
Ne vrijede svi životi isto. Ko ima naftu i nuklearnu je skup, ko nema je “životinja”.
Niko vas neće štititi ako se ne znate štititi sami pa ni oni što štite stvarno životinje.
Na primjeru Motaza iz Gaze naučite šta znače za društvo pametni, mladi ljudi koji vole svoju zemlju i znaju korisiti nove medije.
Na primjeru Waela i kolega iz Gaze naučite šta znači imati živog novinara na licu mjesta.
Na primjeru Mirne El-Helbawi iz Egipta naučite šta znači imati aktivisticu. Mirna je žena preko koje se šalju e-sim kartice na telefone u Gazi.
Naučite da morate imati ljekare i ulagati u bolnice te inžinjere i ulagati u tehnologiju i alternativne izvore energije kad presahne nafta ili plin.
Naučite da morate imati pisce, muzičare, slikare, fotografe i danas influensere da govore istinu o vama.
Oni su promijenili potpuno narativ koji se uporno podvaljuje svijetu o civiliciranom Izraelu i “životinjama” iz Palestine. Nije to bilo tako jednostavno bez društvenih mreža i umjetnosti koja je izlazila van zida.
Kao što vidite, nema tu plaho načelnika, vijećnika, ministara, a posebno slabo ćete vidjeti direktore, grantovčad i generalno budžetlije.
Pazite ko vam odlazi iz zemlje, koga sebi uzgajate, šta finansirate i šta su vam prioriteti!
Dobro se prekontajte kad niste do sada.
